Ovaj svijet i ljudi imaju dvije vrste luđaka. Jedni su ludi pozitivno, dok su drugi ludi negativno u svakom smislu što god da uradili ili izgovorili. Dakle, želim reći kako niti u ludosti nismo svi jednaki... I doista, što znači biti danas lud, u doslovnom smislu te same riječi, ljudskog stanja ljudske psihe i djelovanja, ili u njenom sveopćem poimanju...
U postovima koje pišem dalo bi se zaključiti kako sam nekakav vjernik fanatik, odnosno onaj koji bi htio uvesti strogi konzervativni pristup prakticiranja kršćanske vjere, iliti uvesti nekakvu modernu inkviziciju...
A prava je istina kako sam jako loš vjernik, kako gotovo ne idem u crkvu na Sv. Misu, odnosno kako se godinama nisam ispovjedio, što već znaju neki od blogera. Moj najbolji prijatelj često me nagovara da pođem na Sv. Misu. Čujem kako me brani pred drugima, jer ovi vjerovatno misle da sam se odrekao katoličanstva, Isusa, odnosno samog Boga... Ne govorim mu to, ali ne želim da me brani pred drugima...
Često sam prije bježao od njega, jer umišljao sam da sam nešto puno bolje i značajnije od njega, umišljao sam da sam puno inteligentniji... Trebale su mi godine da shvatim kako je on najbolji prijatelj kojeg može neko imati, i da je on bolji čovjek u mnogim stvarima od mene....
A što se tiče same moje vjere trebao se zbiti jedan događaj da shvatim što je zapravo ona...
Prije neku godinu, na hodočašću u jedno svetište u blizini mjesta u kojem živim, pokraj nas, odnosno pored mene sjeo je čovjek za kojeg smo svi smatrali da je luđak u negativnom smislu, i to u svakom pogledu. Kroz grad bi išao samo u nekakvom šorcu, i ljeti i zimi. Kad je bilo malo hladnije zaogrnuo bi se nekakvom dekom...
Sjetio bi se tada nekakvih konceptualnih umjetnika koje su svi veličali... Doista, ne znam u čemu su oni bili bolji od njega ili u čemu je on bio luđi od drugih. Dakle, još jedna nejednakost u društvu, o kojoj niko ne želi govoriti...
Možda je bio lud, ali sve ono što je izgovorio bila je gorka istina koja mi je dala šamarčinu. Najprije sam spoznao sebe, jer jasno je rekao kako je većini prisutnih vjernika sama vjera na zadnjem mjestu, i da su tu prvenstveno iz mnogih drugih razloga....
Pitam se da li je slučajnost da je sjeo pored mene, ili jednostavno luđak privlači luđaka...
Doista, nama mnogima vjera je na zadnjem mjestu, odnosno sami Bog... Strah nas je slijediti put Isusa, jer mnogi će odmah reći kako smo poludjeli, odnosno da s nama nešto nije u redu. A reći će to i vjernici i ateisti...
Jer, danas je 'trgovina' na prvom mjestu... Mnogi htjeli bi proširiti 'iglene ušice' da one postanu slavoluci ispod kojih će umarširati i proći razni 'bogataši'.... A nije bogataš uvijek 'bogataš', niti je siromah uvijek 'siromah'...
Hoće redefinirati samu vjeru, pa tako mogu čuti i vidjeti kako je mnogi prilagođavaju sebi i vlastitim potrebama.... Izgleda mi često kako nam Isus više nije potreban, jer njihove proročke riječi su puno duhovnije, filozofskije, mnogo iskrenije i istinitije...
Mudrost kod mnogih uvelike prelazi onu Solomonovu... Tako, smiješno mi je kad spominju borbu protiv korupcije i kriminala, koju gotovo uvijek vide i zamjećuju kod drugih... Sebe će uvijek opravdati u svemu, i sebe će uvijek vidjeti samo u najboljem svjetlu. Takvi biti će 'bez dlake na jeziku', ali samo prema drugima... Eto, uđoh sada i u sferu same politike... Ali, što budala može znati kada se ona najprije treba naučiti, ili kada sami sebi damo legimitet za nju, odnosno interesna skupina oko nas...
Sebe najprije moramo promijeniti, a onda će sve ići puno lakše i bolje za sve nas...
Post je objavljen 04.07.2016. u 21:44 sati.