Marketing
„Ne plačite i ne jaučite. Bol nikada neće biti manja!“
Mislim da sam vremenom zato prestala plakati i da sam zato prestala jaukati. Jer sam shvatila, da se bol za tobom, patnja za tobom ničime neće umanjiti.
Jedino onda, kad više ne mogu pošutjeti, kad me zavist spram tuđe djece i njihovih života toliko obuzme da bih najradije nekome ili sebi nanijela bol, kad mi takav osjećaj i želja dopru do mozga, zajaučem. Ponekad tiho, ponekad glasno, ventil se otpusti no bol se ne smanji.
A i zbog čega bi deset godina bilo manje bolno od pet, dvije, sedam? Iste su. Te godine bez tebe. Bole i peku, smetaju pri hodu, ne daju spavati. Ponekad mi ne daju disati i gotovo uvijek mi prekidaju smijeh.
I čega god da se primim u svome životu to biva obavijeno boli, biva sakato i nedorečeno. Kao da postoji neki koridor kojim se isključivo mogu ili moram kretati, odvojen ogradom od drugih kojima prolaze ostali. Oni koji traže utjehu. Ja ne. Ne plačem. Ne jaučem. Niti nakon današnjih 10 godina.
(„Ne plačite i ne jaučite“ Bol nikada neće biti manja! poruka iz knjige Nikosa Kazantzakisa: Pismo Grecu“)
Za današnje riječi jedne mame, Irmine mame, bekrajno hvala, trebale su mi...
Draga Vesna,
na današnji dan iskreno suosjećam s tobom. I nemam riječi. Život nam se sveo na događaje prije i poslije. Stalno se pitam što nas još drži - nosimo pretežak teret kojeg ćemo se "osloboditi" tek kada i nas više ne bude. A netko ili nešto, kao da nas namjerno muči i održava da bi što više trpjele. Tvojih deset godina, mojih sedam... jedna.... mjesec ili dan .... svejedno, osjećaji su jednako zastrašujući i bolni.
...............................
u mislima često s tobom,
Zdenka
Post je objavljen 01.07.2016. u 14:52 sati.