Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nokids

Marketing

Psi ili djeca, što je gore?

Prije nekoliko dana u javnost je došla vijest da se priprema zakon kojim bi psima bio zabranjen ulazak u lokale, kafiće itd. Moram priznati da sam konsternirana tom idiotarijom. Obožavam popiti kavu u kafiću, moglo bi se reći da je to jedan od mojih najdražih rituala, uz obavezno listanje glossy magazina i slično tome. Mnogo puta u mojoj blizini znao se naći poneki vlasnik četveronožnog ljubimca i nikad, ali baš nikada ni ja ni ostali gosti lokala nisu doživjeli nikakvu neugodnost od tuđih pasa. Skoro svi psi koje sam u svom dugogodišnjem kafenisanju srela po kafićima, mirno sjede uz nogu svoga gazde i strpljivo čekaju da popije svoje piće. Ne znam kome bi to moglo smetati, osim ukoliko niste pasionirani mrzitelj životinja. Ili ukoliko ne želite napuniti proračun glupavim kažnjavanjem ljudi čiji je jedini grijeh što na kavu idu sa svojim kućnim ljubimcem.

Još jednu stvar sam uočila, vezano uz pse u ugostiteljskim objektima. Skoro uvijek radi se o miroljubivim vrstama, onim minijaturnim ili nešto većim, poput labradora. Rijetko kad u lokalu možete vidjeti vlasnika pit bulla, ti ljudi ili su toliko odgovorni da ne ulaze u kafić sa psom (iako ni to ne bi bilo problematično ako bi pit bull imao brnjicu) ili imaju neki drugi đir, poput lokanja pive pred kvartovskim dućanom. Oni, jednostavno, ne zalaze u lokale gdje se pitomo ispija kavica i čitaju novine.

No,ova priča sa psima isprovocirala me u drugom pravcu - ako mirnim, krotkim psićima treba zabraniti da ulaze u lokale, zbog čega ista zabrana ne bi važila za djecu predškolskog uzrasta?

Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom u ocjeni da djeca u ugostiteljskim objektima znaju biti užasna. Djeci, i to onoj najmlađe dobi, jednostavno nije mjesto u kafićima. Ljudi dolaze popiti kavicu u miru, popričati sa prijateljem, a sve to nije moguće ako vam pored ušiju vrišti nečije dijete. Čisto ekonomski gledajući, vlasnik kafića ima najmanje koristi od roditelja koji dolaze sa tako malom djecom, a najviše štete. Uzmimo mene na primjer - ja zaobilazim vrata lokala čim primjetim nečija ogromna kolica sa četverotaktnim motorom parkirana među stolovima, tako da od njih praktički ne možeš proći. Znam što obično slijedi ako sjednem blizu takvih "gostiju" - dijete će prije ili kasnije početi vrištati, a u naročito groznoj verziji možda dođe i do mijenjanja pelena na stolu. Što naručuju roditelji koji dolaze sa djecom? Fucking šlag u šalici "za princezu ili princa" koji je nemoguće naplatiti jer nije naveden na cjenovniku. A konobar, ukoliko ne želi da mu lokal u kojem radi dođe na loš glas, mora udovoljiti takvom prohtjevu. Pa onda uz kavu za mamicu, donosi i šlag u čaši za dijete, koji će završiti posvuda po stolu i ispod stola, možda i po majici nekog nesretnika koji se našao u blizini. Kako izgleda stol nakon što obitelj sa jednim ili više male djece isti napusti? Kao svinjac. Vlažne maramice kojima brišu svoje umusano zlato, ostaci smokija napola sažvakani, proliven šlag, pljuvačke. Iako je konobar dužan očistiti stol za gostima, posao koji ga čeka nakon sjedjeljke roditelja i njihove djece nadmašuje njegove radne obaveze. To je posao za deratizatora a ne konobara.

S druge strane, ljudi koji imaju pse u pravilu ne naručuju fucking šlag, nego konkretno piće koje i konkretno košta. I ne ostavljaju za sobom nered. A kamoli da sa svojim psom maltretiraju druge goste, naprotiv.

Kada bi se provelo neko anonimno istraživanje među ugostiteljima, oko toga - treba li vlasnicima s psima ili roditeljima s djecom zabraniti ulazak u lokale - skoro potpuno sam sigurna da bi ih 99% glasalo za ovo drugo. Ljudi, uglavnom, misle upravo ovo što ja pišem, no ustručavaju se to priznati javno jer su djeca idealizirana kategorija o kojoj se ne smije ružno pisati, govoriti ni razmišljati.

Psi u lokalu - da. Djeca u lokalu - ne!


Post je objavljen 28.06.2016. u 18:56 sati.