redovi beznačajnih sjećanja
dok cvrkuću ptice
iznošena sjećanja
vješam na peteljke pojedenih
trešnji
i uvaljujem ih u šećer
sa jagodama
nije zdravo preslatko
crtam te naopačke i
uranjam ispod kože
ozlijediti me možeš
samo poniznošću,
nikako odlaskom, jer
odlasci su kao povratci
oni se samo nižu u beskraju
pronaći ćemo ih
kada dođe vrijeme
da prođem kroz izgubljena i
dodvorena lica, ne mogu te
naći
previše mi je vrijedna ta
tvoja običnost
i, sigurna sam, naći ću te
na blatnjavom putu
savitljiva nježnost se popela
na tron nepobjedivog
prodaje se krevet
sa noćnom lampom
među zelenim fasadama
i s jednim stanovnikom
Post je objavljen 17.06.2016. u 08:52 sati.