Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Dan oslobođenja Zagreba



(Zagreb, 08.05.1979 – Zagreb, 07.12.1991)


Moj jučerašnji post je bio šala - doduše, gorka šala, jer je likove poput Tita i Tuđmana nemoguće ozbiljno uspoređivati. Tito je bio energičan, sposoban i odlučan čovjek koji je u okupiranoj zemlji, na čelu grupe heroja podigao ustanak protiv globalnog zla i nepravde - i protivno svim izgledima premoćno pobijedio - da bi potom svoju zemlju, jednu siromašnu, nazadnu, podijeljenu i nepismenu zemlju, uveo u napredak i blagostanje. Tuđman je s druge strane bio šlampavi sebeljubni sociopat, koji je vođen osobnim političkim tlapnjama u (ustavnom, legalnom i politički sasvim provedivom) osamostaljenju Hrvatske zabrljao sve što je mogao zabrljati. Koliki zapravo trebaš biti monstrum i luđak (ili idiot, kako hoćete) da bi jednu normalnu zemlju iz mira uveo u glupi i nepotrebni građanski rat, i to sve usred Evrope na pragu njenog zlatnog doba stabilnosti? I kako na kraju svega možeš živjeti sa svom tom krvi na savjesti?

Danas je 08.05.2016, 71. je godišnjica oslobođenja Zagreba. To je godišnjica koja se već 26 godina službeno ne slavi - pošteno govoreći, to je godišnjica koju Zagreb više i nema pravo slaviti. Zagreb je već 26 godina poražen i okupiran grad. Glavni grad poražene i okupirane zemlje - zemlje koja se više ničemu ne nada.

Također, danas je i 37. rođendan Aleksandre Zec, djevojčice s kojom je 07.12.1991. ubijena i savjest njenog rodnog grada.

Jednoga dana, uvjeren sam, Zagreb će opet slaviti 08.05, dan svog oslobođenja. To je neminovno, desilo se to 2036, 2056 ili 2100, i ponovo će to biti dan Pobjede nad Zlom. U ime dvanaestogodišnje djevojčice svezanih ruku, ubijene u snijegu na smetištu, u ime svih nevinih života žrtvovanih za domovinske pizdarije, ali i u ime svih hrabrih i časnih ljudi Zagreba koji održavaju vatre nade i slobode.

U parku iza starih Rudolfovih kasarni na travi će se kao i danas igrati djeca. Ne znam kako će se park i trg zvati, ali znam kako neće. Neće tu biti impozantnih osmometarskih korodiranih spomenika, ni pompoznih staza što simboliziraju put k državnosti, po kojima kroče brončani krivousti divovi. Ako i bude kakav spomenik, bit će mali i neugledan, djevojčice širokog osmijeha, sa nadom i životom u očima.

I tada će se proljeće ponovo vratiti u Zagreb.

Post je objavljen 08.05.2016. u 00:45 sati.