Smisao našeg postojanja...
U Bibliji postoji redak koji, prevede li se doslovce s izvornog
jezika, glasi otprilike ovako: “Isus je došao iz Božjeg svijeta u
ovaj naš svijet.” Danas često čujemo tvrdnje da Biblija sadrži
zastarjelo i prevladano shvaćanje stvarnosti. Kao ono: gore
je nebo, dolje je zemlja. To je glupost! Biblija to ne naučava.
Ona o Bogu govori ovako: “Okružuješ me sa svih strana.” To
je nešto sasvim drugo. To znači da bi, makar se skrio i pod
zemlju, Bog bio i ondje. Biblija naučava ono što mi danas
nazivamo “višedimenzionalnim shvaćanjem svijeta”. Živimo
u trodimenzionalnom svijetu u kojem postoje duljina, visina i
širina, ali osim njih postoji još dimenzijâ. Bog prebiva upravo u
jednoj drugoj dimenziji. On je vrlo blizu – nadohvat ruke. On
hoda s vama! On vas je vidio na vašim bezbožnim putovima...
Ali mi nikako ne možemo probiti “zid” koji nas odvaja od te
Božje dimenzije. Samo Bog to može. On je to i učinio i došao
k nama u osobi Isusa Krista!
Novi zavjet govori o Isusu: “K svojima dođe”, – ta sav svijet
njemu pripada! – “ali ga njegovi ne primiše.” To je povijest
evanđelja sve do danas. Isus je došao, a čovjek mu je zalupio
vrata: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” Time je,
u stvari, morao nastupiti kraj Božjem odnosu s ljudima, ali,
hvala Bogu, to nije kraj priče. Sveto pismo nastavlja: “A svima
koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.”
Dakle, primajući Isusa čovjek postaje dijete Božje jer samo “
Onima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja”.
Za Prvog svjetskog rata bio sam mladi časnik i živio daleko
od Boga. No tada mi se dogodilo da sam otkrio tu istinu i
predao svoj život Isusu, to jest primio Isusa. To je iskustvo u
potpunosti izmijenilo moj daljnji život, ali nijednog trenutka
nisam požalio. Po Isusovoj volji morao sam proći kroz mnoge
teškoće. Po njegovoj sam volji bio i u zatvoru. Isto sam tako
zbog njega bio u mnogim opasnostima. Ali da imam još
stotinu života, od onog trena kad bih počeo razmišljati svojom
glavom, prihvatio bih se retka: “A svima koji ga primiše dade
vlast da postanu djeca Božja.” Tek bi tada moj život imao
smisla – tek kada bih bio dijete Božje! Bez obzira što sam:
svećenik ili smetlar, direktor ili bravar, domaćica ili učiteljica
– moj život dobiva smisao tek onog trenutka kada postanem
dijete Božje. Morate, dakle, primiti Isusa! Tada ćete pronaći
smisao života! Samo tada!
Post je objavljen 04.05.2016. u 02:15 sati.