Marketing
SREČKO PRELOVEC (1926 – 1988) – FOTOGRAF - GRAFIČKI DIZAJNER
Fotografija zadnjih nekoliko godina dominira Paškim kulturnim ljetom i ne samo njime, nego kao dio nezaobilazne kulturne ponude Grada Paga. Prošlo ljeto sam bio aktivni dio tih događanja, kao član Foto kluba Pag, ne naglašavajući da sam u analognom fotografskom izričaju pridonio dio povijesti Grada Paga, bez obzira na sve kritike i svoje skromno znanje o fotografiji i fotografiranju, koju mi je usadila moja profesorica Dobrila Balić. Dio te povijesti i fotografske skromnosti prikazujem na blogu u fotovremeplovu: "Pag – isto, a drugačije". Sve više sam siguran da u odnosu na analognu fotografiju i razvijanje filma danas je fotografiranje vrlo jednostavno i dostupno gotovo svima.
Na dan otvaranaj izložbe Foto kluba Pag 30. srpnja 2015. sjetio sam se jednog čovjeka i njegove samostalne fotografske izložbe u bivšoj paškoj Vjećnici, paške Općine i obećah sebi da ću po dolasku sa godišnjeg odmora na svom blogu ispričati priču o tom čovjeku koji je u Pagu priredio izložbu svojih fotografija 1975. godine, kada mnogi članovi Foto kluba Pag, nisu bili još na ovom svijetu.
Na Uhlinac kod prvih susjeda moje nane Marije Žgorike, barba Liberta Šmita i tete Katice Libertovice navraćao je čovjek koji je u većini slučajeva u svojim rukama imao fotoaparat. Kako je moja znatiželja prema foto aparatu tada već bila dosta prisutna, tada sam se već bavio fotografijom, ja sam htio upoznati tog čovjeka. Osim barba Liberta, moja veza je bio profesor Ante Zemljar koji je svakodnevno dolazio kod barba Liberta, a za čije sam potrebe radio fotografije za koje je pokazivao svoj interes. Fotografija mi je otvorila širom vrata njegove kuće na Bašacu, a za mene je to bio veliki dobitak, jer sam u toj kući dobio neka nova znanja o mojem rodnom gradu.
Čovjek kojeg sam tada upoznao, predstavio se kao barba Srečko i tom prilikom mi je kazao da mu je drago da se toliko interesiram za fotoaparat i fotografiju. Jednom prilikom me pozvao da dođem u kino gdje će pokazati široj paškoj javnosti seriju svoj dija pozitiva. To je bio okidač, koji me više nije odvraćao od fotoaparata. Bio sam oduševljen njegovim dija pozitivima Paga, a poglavito su mi duboko u sjećanje ostale Pinije u Mirožićima.
Sve do onoga dana kada sam došao do saznanja da će barba Srečko imati izložbu svojih fotografija u paškoj Vjećnici. Izložbu mi je preporučio Ivo Palčić za kojeg sam radio fotografije za "Večernji List", Ivo je tada bio dopisnik sa Paga. Moj interes za fotografijom nije mi dao da propustim tako vrijednu izložbu. Nisam zabilježio tu foto izložbu, koja je bila upriličena povodom proslave 500-te obljetnice smrti Jurja Dalmatinca.
Prošla su desetljeća da ja tog čovjeka više nisam vidio, niti sam išta znao što se desilo sa tim čovjekom.
Moj istraživački duh nije mi dao mira, pa sam nakon dolaska sa Paga krenuo u akciju pronalaska barba Srečka Prelovca. Od kuda početi? Google je zakon svih zakona u istraživačkom novinarstvu, pa sam vođen tom logikom "uguglao" kako se to u kompjuterskom jeziku koristi, ime Srečko Prelovac, ali nisam dobio neke konkretne odgovore. Od svih mogućih ponuda u oko mi je nekako najviše zapelo ime gospođe Irme Rupnik Prelovec koja je Slovenka i koja ima odvjetnički ured u Idriji.
Nekako mi je Prelovec prezime malo bacalo na slovensko, pa napišem e-mail toj gospođi, gdje sam je ukratko izvjestio koji je povod mojeg javljnja iz Hrvatske.
Odgovor je bio pun pogodak iz prve. Gospođa Irma mi je napisala da je pokojni barba Srečko njen stric, da mu je obitelj u Zagrebu i poslala mi je kontakt adresu njegove kćerke Ines Prelovec-Matica u Zagrebu sa kojom sam stupio u vezu (njegov sin Damir Prelovec s obitelji živi u Kanadi).
Evo kratke biografije gosp. PRELOVEC SREČKA
SREČKO PRELOVEC – GRAFIČKI DIZAJNER - FOTOGRAF
SREČKO PRELOVEC, rođen je 1926. godine u Sp. Idrija (R Slovenija), u Zagrebu je završio Školu primjenjene umjetnosti te se specjalizirao za grafički dizajn i kao grafički dizajner gotovo cijeli svoj radni vijek radio je u poduzeću "Tehnička knjiga", Zagreb.
Pored grafičkog dizajna bavio se ujedno i umjetničkom fotografijom tijekom cijelog svojeg života, a ona mu je bila i ljubav i hobi u isto vrijeme. U svoje slobodno vrijeme se sa velikim zadovoljstvom bavio slikarstvom, te je slikao uljane slike, akvarele, grafike, kao i slike u tuš tehnici, a teme njegova stvaralaštva su uglavnom bile: portreti, mrtva priroda, krajobrazi.
Na području grafičkog dizajna imao je zapažene nastupe, tako je za svoja grafička rješenja dobivao različite nagrade, plakete i priznanja – među ostalima treba spomenuti da je 1967. godine na Međunarodnoj izložbi ekonomske propagande i grafički dizajn u Beogradu, u bivšoj državi, dobio 2. nagradu (srebrnu nagradu) za grafičku opremu knjiga.
Svoje radove (grafičke, fotografske i likovne) je izlagao na brojnim skupnim izložbama, a svoje umjetničke fotografije je izlagao i samostalno u nekoliko navrata u Zagrebu i Gradu Pagu.
Bio je dugogodišnji član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUPUH).
Iako kontinentalac, jako je volio more i morsko podneblje, te je tako došao i na otok Pag – Pag koji ga je očarao svojim neobičnim krajolikom i pejzažnim kontrastima te je tijekom dugogodišnjih dolazaka uistinu zavolio Grad Pag, kao i cijeli otok, njegove ljude i doživljavao ih je kao svoje. To se ugleda u njegovim umjetničkim fotografijama koje je u sklopu dviju izložbi bio predstavio Pažanima i njihovim gostima.
Prva njegova izložba u prostorijama Mjesne zajednice Paga – bila je otvorna u kolovozu 1971. godine.
Druga samostalna izložba pod nazivom "MOJ DOŽIVLJAJ PAGA" povodom Dana ustanka naroda Hrvatske, u organizaciji Mjesne zajednice općine Pag otvorena je 26. srpnja 1975. u 10 sati u dvorani Skupštine općine Pag. Izložba je otvorena u sklopu manifestacije obilježavanja 500-te obljetnice smrti Jurja Dalmatinca.
Treća izložba sa motivima Paga organizirana je u Zagrebu, 16. veljače 1976. pod nazivom "PAG – MORE I KAMEN" u Kulturno prosvjetnom društvu "Slovenski Dom" u Masarykovoj 13. Ta izložba organizirana je zajedno sa prof. Antom Zemljarom koji je tu večer predstavio svoj roman posvećen svom rodnom gradu "Mozaik".
Možemo zaključiti da je njegov opus umjetničkih fotografija sa Paga zaokružen ponajprije sa otočkim čovjekom i prikaz njegovog težačkog, čobanskog i ribarskog života, zatim more, kao vječna i neiscrpna tema sa svim svojim amplitudama od savršenog mira bonace do razbješnjele zapjenjene bure na Paškim vratima i u konačnici paška tradicija koja obuhvaća spomenike kulture, paški folklor i pašku čipku kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Grada Paga.
Stoga njegov opus na temu Paga ima, pored svoje umjetničke dimenzije, i onu drugu dokumentarnu koja nas vraća u stara vremena otkrivajuć nam kakav je Pag nekada bio.
PAG KAO VJEČNA INSPIRACIJA SREČKA PRELOVCA
Da se Srečko Prelovec nije asimilirao sa gradom i njegovim ljudima, da oni nisu bili dio njega, siguran sam da nikada nebi bilo tako savršenih fotografija, kao kakvih nam je u naša sjećanja ostavio Srečko Prelovec kroz kartuline i prospekte Paga, pa i na samoj fotomonografiji Paga koja je ostala kao trajni znamen ovoga Grada. Srečko je šetajući Pagom, osjećao grad i grad mu je to obilato vratio.
Predstavljam dio ustupljenih fotografija i pisanog materijala od strane obitelji, na čemu im se nesebično zahvaljujem.
Ovime je pokrenut jedan mali zamašnjak koji se u budućnosti može pretvoriti u nešto veće, pa da jednoga dana upriličimo jednu izložbu post morten tom velikom zaljubljeniku Grada Paga.
Ovo je moj mali doprinos valorizaciji paške fotografije te otkrivanje pomalo zaboravljenih, ali zaslužnih fotografa koji su svojim opusom ostavili veliki trag, ne samo u paškoj fotografskoj zbilji nego i šire.
Post je objavljen 02.05.2016. u 17:57 sati.