Marketing
Pustoši i ravnice
B zove i viče nešto u telefon, neke glasne rečenice, sve sa onim silnim uskličnicima na kraju. Mogu da ih u svojoj predodžbi vidim, i zovem ih skakajuće vrišteće rečenice. Prokletstvo koje ti omogućuje da zvukove pretvaraš u slike.
- Ha? - pita B ne razumijevajući ništa.
- Jebote nauči da koristiš telefon -
Bio je jedan od onih pocetaka maja koji ostanu zauvijek u djecijoj glavi; kristalno plavo nebo, rastegnuto preko zelenih oranica, upletenih poput pletenica iste te djevojcice sto je otvorenih ociju gledala kako se vjetar uplice u to jorgovanski plavo nebo, nosi ptice preko njega, mirise na bumbare i pcele i na onu pustos koja u nepreglednoj ravnici uvijek izgleda moguca, ma koliko bilo ljudi i kuca.
Veiki stari jablanovi uz prasnjavi puteljak, pa prva pruga, uvijek dva puta lijevo, desno, u glavi upozorenja oca koji je vidio dosta nesreca zbog neopreznih prelazaka preko tracnica, ustvari on bi najvise volio da prelazi na mjestima gdje je za to predvidjeno, pa opet puteljak ugazen odavno, uzak, taman za gume jedne bicikle, sjeca se kada je bila ista ta mala djevojcica, i onog straha da ce "ispasti" sa puteljka kao vlak sa sina, otac je uvijek vozio sigurno, svi su bili sigurni, samo je ona osjecala strah od tih uskih, utabanih puteljaka, da ce biti zadnja, da nece uspijeti prebaciti bicikl preko one druge nadolazece pruge.
Bilo je podne, zvonik crkve je to jasno razglasio po cijeloj uspavanoj ravnici, bila je nedjelja kao i danas, vratila se iz crkve (njena mama nije imala razumjevanja za nikakve praznike, nedjelja je nedjelja), njene drugarice su otisle bez nje preko obe pruge, istim onim utabanim puteljcima pod kristalno plavim mirisljavim nebom, upletenim vjetrom.
B, predlaze odlazak negdje, ne slusa pazljivo, u stomaku joj se vrte svi oni ringispili koje je propustila, mirisljave pjene u raznim bojama, drveni konjci i jeftin bljesteci nakit koji djevojcice tako rado nose.
Post je objavljen 01.05.2016. u 17:26 sati.