20.37 sati Hajmo nešto uradit poslije ovog dana milošću Božom osunčana. Ah, Gospa od kameniti Vrata koja nije bila kamena srca onih osamdesetih kad je ovca u Zagreb prispjela, po njemu lunjrala i samo blejala. Sretni trenutak za ovu je bío kad je u svojim lunjaranjima Isusa susrela pa postala Isusova ovca. Pravo za reć ovca je bila toliko berlava da je nju dragi Isus našao i sproveo među svoje. Oh, o Gospe kamenitih vrata volim te ko brata. Koga nemam, zato si mi dala svoga Sina, moga Gospodina čija sam ovca ja, traj - la - la - la...
Post je objavljen 01.05.2016. u 07:17 sati.