Nakon dosta godina, napisala sam lani jednu kratku pricu, mozda sam vam vec pricala o tome.
Njome sam osvojila jednu krasnu nagradu i dobro se zabavila.
Prije skoro dva mjeseca netko mi je poslao link na natjecaj za pricu. Fora je u tome sto je prva nagrada nekoliko stotina eura, sto je sjajan iznos za bilo kakvu nagradu.
Skovala sam plan. Vec dulje nesto zelim zapisati, pa eto mi sada prilike.
Bit ce to prica kojoj ce se smijati cijela regija. Materijal je odlican, treba ga samo oblikovati. Zapravo, materijal je toliko smijesan, da mi nitko nece vjerovati da su se sve te stvari stvarno dogodile.
Jako dugo imam osjecaj da je moj posao nekakav Trumanov show, ili Kafic Uzdravlje ili nekakva zeka peka u kojoj karikirani likovi ulaze i izlaze iz male sobe i govore gluposti. Samo nam fale Sultans of sund za glazbenu pauzu, zapravo.
Dani su prolazili, pa tjedni. Imam vremena, govorila sam si.
Ostalo je svega dva-tri dana do roka za prijavu. Ko za vraga, sad su se odjednom svi prijatelji odlucilli druziti. Kolegica je trebala pomoc sa motivacijskim pismom. Kuca je bila sve prljavija.
Vrijeme je bjezalo, trc, trc,trc.
Kao, samo treba pogodit redoslijed, sve sam ostalo smislila. Malo sutra.
Mucila sam se i na kraju sam bila nezadovoljna kratkom pricom, iako je imala odlicne elemente.
Usporedjujuci ovogodisnju ha-ha pricu s tuznom lanjskom pricom koju sam napisala, grickajuci rep od muke da mi novo djelo djeluje zapravo kao hrpa kliseja i losih viceva, a 95% je istinito, sjetila sam se jednog filma, tocnije jedne replike iz jendog filma.
Gledala sam ga davno na TNTu, zove se se My favorite year, to je komedija o mladom scenaristu koji upoznaje svog nekadasnjeg idola, ostarjelog glumca (sjajni Peter O'Toole) i prakticki dobije slom zivaca dadiljajuci ga tijekom tjedan dana.
A Peter O'Toole kaze onu staru i tako istinitu showbiz poslovicu
"Dying is easy.Comedy is hard."
Post je objavljen 02.05.2016. u 12:01 sati.