V je voljela da se prisjeća tih dana. Bile su to dvije - tri dobre godine. Ni sama ne zna kako se ta kolegica našla u toj njenoj priči. Nisu bile nešto posebno bliske, mijenjale su se na smjeni i tek nekih desetak minuta vremena provodile skupa, svaki treći, četvrti dan. I je bila razvedena već dugo vremena, sitna plava žena, sivih prodornih očiju. Živjela je sa maloljetnim sinom, na periferiji grada sa one druge strane od V, prema granici. Na poslu vječito neispavana, kružile su priče kako već u 23 h, čvrsto spava nagnuta u stolici, sa zabačenom glavom unazad, poluotvorenih usta. Ujutru bi smjenu predavala brzo, nabacujući par stvari onako s brda s dola, s izrazitim mađarskim akcentom, bez uvjeta da je pitaš još koji detalj. Ispričala bi što je smatrala da je važno, nekad je to bila neka sitnica s posla, nekad nešto nebitno. Jednom je pitala V bi li došla kod nje na kavu, a ova je pristala čisto iz pristojnosti.
Tako je V jedno popodne završila na kavi kod I, na periferiji grada, suprotno od one gdje je ona živjela, tridesetak kilometara
od mađaraske granice.
V je sjećala prvog dojma kuće u koju je ušla: opor miris nečeg jučer kuhanog, velike posude na šporetu skuhane za "dva dana" i hladnih kapljica vode koje se skupljaju na svim staklenim površinama zbog neredovitog grijanja prostorija. I ju je smjetila za stol uz malu grijalicu, odmah do njenog koljena sušila se roba na onom stalku gdje su majice (pretpostavljala je njenog sina) već zadobile onaj miris dugo izložene robe u vlažnoj prostoriji, pomješan sa mirisom jučer skuhane sarme.
V je pripalila cigaretu, trljajući dlanove o svoja koljena i lagano otpuhivala dim. I je stavila vodu za kavu da proključa. Vani su se lagano počele spuštati prve sjene na susjedovu kuću koja se vidjela kroz prozor bez zavjesa iza leđa V.
Kad je voda napokon proključala, I je u nju spustila dvije kašičiće jake kave, nepoznatog proizvođača, a V je nastavila da je miješa smeđu tekućinu zatraživši malo mlijeka. I je pronašla negdje u pretpanom fružideru lončić sa malo mlijeka, V je sumnjala u kvalitet istoga ali nije ništa rekla.
Ispijale su svoje kave u polumračnoj kuhinji, negdje na periferiji grada, suprotnoj od one gdje je živjela V i tako je počelo jedno neobično poznanstvo dvije žene.
Uskoro je V bila čest gost kod I. I joj je dala ključeve i rekla da može dolaziti kad god hoće. Uglavnom je to bilo kad je I radila noćnu da im ne remeti planove, a za onih susreta kad je bila kući, prvo bi svo troje popili kavu u hladnoj vlažnoj kuhinji gdje je V uvijek trljala dlanove o koljena. V nikad ne bi dolazila sama, ali uvijek s istom osobom, lijepim i visokim B. Poneki put bi se sreli kod ulaza, I je bila na odlasku na posao, a njih dvoje bi taman stizali. nasmijani, s onim sjajem u očima koji je I poneki put znala da prepozna, pa joj je V nakon odlazaka prepričavala neke manje bitne detalje, želeći zadovoljiti I i uzvratiti joj nekako gostoljubivost.
V je bila sretna kada je njena poznanica nakon nekog vremena, stari krevet zamjenila novim kožnim trosjedom sa velikim jastucima. Krevet je doduše (kasnije se ispostavilo) bio tvrd i ujutru su je boljela leđa.
Trebalo joj je neko vrijeme da se navikne na njenu sobu. Pretrpani ormari, kristalne figurice skupljane godinama, hrpa nekih dokumenata po kutijama, grijalica koju bi palila pred jutro kad bi se drva i ugljen u peći pretvorili u mlaki pepeo. Šunjanje noću do kupaone u mekim roza papučama, dok bi se omotana u plahtu smrzavala taj kratko pređeni put. Njegovo izvlačenje od kuhanja noćne kave, uz izliku da ne bi bilo u redu da ga klinac ili ona zateknu u gaćama na sred kuhinje. Govorio bi joj da će klincu biti draže da sretne nju u plahti, nego njega onako u polumraku dok noćna svjetlost ulazi u kuhinji kroz onaj jedan prozor bez zavjese.
V je voljela da misli na ta jutra gdje je zore uvijek pretekao neki zvuk koji remeti tišinu, na vodu koja je kasnije mirisala na njenoj koži poslije tuširanja, na užurbano šminkanje i namještanje kreveta, na njegovo nagovaranje na još jedano brzinsko skidanje/maženje/tuširanje/plahte oko tijela/hladna kupaona.
Rastanci uz vruć poljubac, uz još jednu kavu u tek probuđenom gradu, kad se onim redovitim, na liniji 26, izvuku iz tog predgrađa na suprotnoj stani od njenog.
Prije svih drugih stvari u sjećanju je uvijek najjači onaj neki bljesak ranojutarnjeg sunca negdje u njihovim očima koji je I htjela da joj V ispriča na nekoj od idućih kava gdje bi V trljala dlanove o koljena..
Post je objavljen 01.11.2015. u 23:21 sati.