Marketing
Siječemo i lijepimo jer meni miriši tako Ljubav
Jučer u 17.15, u ovo čudno jesenje vrijeme, meni zamiriše tvoja koža. Onaj dio gdje dopiru moje usne, točno ispod tvoje brade.
Čudno bi bilo opisati sve te neke trenutke koje ti prolete pred očima. Kao izlistavanje knjige, brzinom bržom od zvuka.
A jesen miriše na topao vjetar.
Sestra mi je kupila svijeću "od kilo". Jabuke i cimet. U staklenoj posudi. Kaže - znam da voliš.
I onda mi točno zamiriši tvoja koža. Onaj dio gdje dopiru moje usne, točno ispod tvoje brade.
Zaboli me stomak.
Završim na onom tamnoplavom dvosjedu, onom gdje jedan jastuk uvijek pobjegne ustranu kad na njega sjedneš, s nogama podvijenim ispod. Ti ne vičeš. Tvoj glas je hladan. Tebe bijes pretvara u hladno sječivo. Ti precizno sječeš. Poput znalca. A tko bi me bolje i znao sjeći osim tebe.
A meni zamiriše tvoja koža.
I, s vremena na vrijeme, mi prijeđemo tu tanku liniju između ljubavi koja nas gradi i ljubavi koja nas uništava.
Tebe ljubav poslije pretvori u iscjeljitelja rana.
A meni po ko zna koji put zamiriši Ljubav na tvojoj koži. ( )
Post je objavljen 15.11.2015. u 23:16 sati.