Ne mozes vjecno mirisati na ljubav
to nije uspjelo ni vecima od tebe
ni onima koji su voljeli lakse od tebe sa vise zara
Ti volis rijecima, zarezima i dvotockama
volis po strofama jednu sada
drugu ujutru
dok se ne ohladi kava,
dok ne prostres rublje da ga vjetar okrece na onom svom ringispilu
a ti kao dijete gledas u njega
sretna i tuzna u isti mah
Mogla bi voljeti
ali nemas vremena
ti moras misliti na one od juce
i od proslih godina
i na one od sutra
od sljedece strofe
Ti bi mogla voljeti
da te ne zanima igra ptice i oblaka
i zara u svakom oku
Mogla bi voljeti u teoriji
kada ne bi postojale sve te rijeci koje jos treba napisati
sve te dvotocke i zareze
i kad se ne bi bojala tog vjetra sa panonskih ravnica.
U praksi bi bila jos bolja, voljela bi odistinski i
pravo
Sve dok jednog dana bez razloga ne bi rekla zbogom
jer zbogom tako prokleto dobro zvuci u pjesmama.
Mogla bi voljeti kad bi bila naivna
i ne bi poznavala svaki kraj te strofe, pjesme ili price
iz inata voljeces jos mnogo, i svaki put bices iznanadjena
koliko je ljubav ustvari samo jedna pjesma
slozena u rijecima, oblikovana zarezima, potvrdjena tockom.
preslikana u krilima vjetra sto susi tvoje rublje
Eto zato, samo zato.
Post je objavljen 28.07.2015. u 22:10 sati.