Juče spavanje iz potrebe, sada na silu jer treba prezivjeti nocnu.
No, raduje me vec unaprijed slijedeca sedmica zbog Bga. Ne znam sto bih radije i prije vidjela: one mostove, Dunav, ono stepeniste, ono nebo, ili bih samo njega iza prozora i uspavljivanje uz tramvaje.
Nekako mi lakse kad on dodje kod mene, moj me je grad vec i prije zaveo, sad smo samo znanci jedno drugom, dobro uvjezbani stari par.
Bg i ja smo ljubavnici, zavodljiv mi je i sjajan, volim njegov beton i staklo i tu rastucu rijeku, podsjeca me na silinu prirode, podsjeca me na sve svoje mogucnosti.
Post je objavljen 11.05.2015. u 20:25 sati.