Čudno je probuditi se ujutru, otvoriti oči i ne prepoznati prostor. Sa tuđeg računara napisati post. Iz tuđeg kreveta, ispod plahta koje nisu tvoje, tipkati sms u novogodišnjoj noći. Osjećati se pri tom kao lopov.
anamnestički: 31.12. 15 h i 50
Vino od podne. Hiper aktivna sestra. Treba tonu kose dovesti u red. Nevješta sam u tome. Pravi kruh sa maslacem i bijelim lukom. Trčimo između njene sobe i kuhinje. Vino. Kikotanje. Ne sjećam se kad sam se toliko smijala. Možda se smijalo vino iz mene. Chloé. Od ovoga bi i meni stao mozak. Neću biti zlobna i reći da ga nemam. Da sam odavno egzibicionista. Nađem uvijek nekog tko mi govori da mi to dobro stoji. Da zbog toga, puritanka u meni neće u Pakao. Uradila sam sve što je bilo u mojoj moći. Da produžim delovanje. R Ljubav ne postoji. Ljubav sa produženim djelovanjem.
anamnestički 31.12. 20h i 45
U svojoj sam sobi. Mislim da ono vino u meni sada vrišti. Plače. Smijeh se pretvorio u suze. Chloé mi zaudara. Trčim, ako je moguće to nazvati trčanje, u kupatilo. Pločice su i dalje zelene. Odvratna boja. Mađarska previše. Stan je iznajmljen. I većinom mi je hladno u njemu. Osim onih, onih par mjeseci.
Gledaš me dok se tuširam.Volim kako šamponi mirišu na meni. Biraš ih za mene. Mrzm biljne.- anamnestički pre par meseci.
anamnestički: nemam pojma koliko je sati:
Ali znam da imam još par minuta. Da se dovedem u red. Chauvin čeka dolje. Uredno. Kako ga volim zbog toga. Mirisaće na nešto lijepo. Visoko. Crno. Normalno.
Pokušavam da zaboravim onaj novogodišnji sms. Kao da bih ja to njemu mogla uraditi?
Novogodišnji sms koji nam je promjenio život.
četiri godine kasnije: drugačije je bilo?
Post je objavljen 21.12.2014. u 14:38 sati.