Gadna je moja vjera
Teška je kao tona
Ne preporučam nipošto
Što ona kaže i ne zna se točno
Malo ovo malo ono
Nešto tvrdi pa povuče
Strogosti joj ali
Nimalo ne fali
Na svojoj dogmi
Ona inzistira
Sljedbeniku ne da
Spokoja ni mira
A sljedbe je sasvim malo
Na prste jedne ruke
Ako ćemo pošteno na kažiprst:
Ja
Crkve nemam
Koji put to postane
Neki prostor prepun ljudskog žamora
Ali samo na tren
Svećenika nemam
Ups...lažem - ima jedan
Kojeg sam izmislio
Nema halje ni habita
Tek poderane traperice i stari džemper
Mada je jednom viđen
Kako nastupa i kao
Žena u trenirci
Ulovih ga iskreno govoreći
Svega nekoliko puta
Jednom mi je svečano
Najavio propovijed
Pa mi tiho ispod glasa
Priznao da nema što da kaže
Ispovijesti moje
Njega ne zanimaju
A kad me rastavlja tuga ili proždire bijes
Njega ili nema
Ili me uputi da začepim gubicu
I umirim ih sam
Katkad pišem priznah jednom
A on
Pička mu materina
Umjesto da od ushićenja zaustavi dah
Kaže samo
To je zato što ne možeš drukčije
Zadnji put trčao sam za njim
Preko cijelog Cvjetnog
Da mu podvalim
I pitam ga nešto o bogu
Ali izvukao se tako što me
Odveo na pivo
Otada ga nema
Ali i bez njega
Mučna je moja vjera
Prazna ko ova flaša
Ne preporučam nipošto
Post je objavljen 20.04.2016. u 21:53 sati.