kriv si
što su mi misli rastrojene
konturama tvoje osobnosti
i što ne skidajući osmijeh sa lica
u besmislu bolesnika
širim ljubav kao zarazu
kriv si
što mi je pogled razasut
na mjesto u stihu gdje te čuvam
i što šireći zjenice upijam
odraz tvoje duše
kako bih je u mislima naslikala
kriv si
što u rascjepu vremena
uzalud kradem sva čekanja
između našeg susreta i rastanka
ti jako dobro znaš i osjećaš
samo jednim tvojim dodirom
sviće ljepota u meni