Papa Franjo
Izdavač: Verbum 2014.
'Naniješe mi nepravdu!' izvor je mnogih zala u redovničkom životu.
Redovnik koji je u tome napastovan s vremenom postaje kolekcionar nepravda: živi popisujući sve nepravde koje su mu počinili ili za koje vjeruje da su mu drugi počinili. To ga nerijetko vodi do određene duhovnosti žrtve urote.
Na kraju biva zapleten u riječi koje ga utamničuju, slijedom onoga da su riječi koje se rađaju iz uma zid, a one koje se rađaju iz srca most.
Poniziti se znači, na neki način, privući pozornost đavla, boriti se, izložiti se napasti, ali na kraju – pobijediti.
Neka svi što brižljivije nastoje očuvati vrata svojih osjetila, osobito očiju, ušiju i jezika, od svake neurednosti te se održa u miru i pravoj nutarnjoj poniznosti i pokažu u šutnji kada je šutjeti, a kada treba govoriti, u promišljenim i u pobudnim riječima, u čednosti lica, ozbiljnosti hoda i svih kretnja, bez ikakva znaka nestrpljivosti ili oholosti.
U mjeri u kojoj duša raste ona postaje sve jačom i sposobnijom da podnosi sve što joj se događa. Ona je poput tegleće životinje: ako je snažna, veselo nosi težak teret kojim je natovarena. Ako se spotakne, odmah ustaje i uopće ne osjeća da se spotakla. Ali ako je slaba, i lak teret je pritješnjava i kada padne, potrebna joj je velika pomoć da bi se ponovno pridigla.
Tako je i sa dušom. Oslabljuje svaki put kada čini grijeh jer grijeh iscrpljuje i muči grješnika. I neznatna poteškoća dovodi je do iznemoglosti.
Ja te ubih abba, i ti si na mene svalio grijeh jer si prešutio.
Bezbrižnost (apsifiston) nije lako prevesti jer sažima cijelo blago analiza i iskustva. Može značiti potpunu nenavezanost koja se očituje u navici ili barem u odlučnosti da se ne želi niti dati sebi niti prihvatiti od drugoga nijednu vrstu nadmoći.
Vjeruj da sve što nam se događa, do najsitnijih detalja, dolazi od Božje providnosti i bez nestrpljivosti ćeš podnositi sve što ti dođe. Vjeruj da su prijezir i uvreda lijek za ponos tvoje duše i moli za one koji se loše odnose prema tebi, smatrajući ih istinskim liječnicima. Uvjeri se da onaj tko prezire poniženje prezire poniznost i da svatko tko izbjegava neugodne osobe bježi od blagosti.
Ne traži zlo u bližnjemu i ne gaji sumnje u njega. I ako ih naša zloba rađa, pokušaj ih pretvoriti u dobre misli.
Uistinu ništa nije vrjednije od poniznosti, ništa nije od nje značajnije. Ako se poniznome dogodi nešto loše, on se odmah okreće sebi i isto tako prosuđuje da je to zaslužio. I ne dopušta si osuđivati nikoga niti na drugoga svaljivati krivnju. Jednostavno podnosi, bez uznemiravanja, bez nezadovoljstva i potpuno mirno. Poniznost se ne razdražuje niti razdražuje ikoga. Dobro je svetac rekao: prije svega drugoga trebamo poniznost.
Ako se čovjek odrekne svoje volje, može s pravo reći: S Bogom svojim preskačem zidine. Savršeni su puti Gospodnji. Kakve divne riječi! Jer kada se čovjek odrekne vlastite volje, hodi Božjim putem bez ikakvih prigovora. I ako mu je nedvojbeno poslušan, uviđa da je put Božji savršen.
Moli Boga da ti udijeli budan i bistar duh kako bi spoznao 'ono što je dobro, Bogu milo, savršeno', sa snagom da budeš spreman za svako dobro djelo.
Nemoguće je da se netko razgnjevi na bližnjega ako se prije toga nije u svojemu srcu uzvisio nad njim, ako ga nije ponizio i ako se ne smatra boljim od njega.
Post je objavljen 11.04.2016. u 15:25 sati.