Prekjučer je u Splitu, mom gradu, kojim se iako već neko vrijeme ne živim tamo iznimno ponosim, neki psihički bolesnik, jer normalna osoba to ne bi mogla učiniti, ubacio nešto u auto u kojem su bila četiri mlada čovjeka i zapalio ga.
Naravno kulisa navedenog događaja je bila utakmica između Dinama i Hajduka. Nisam bio, jedna je to od rijetkih koje sam propustio imao sam pametnijeg posla. Inače kad idem na te utakmice idem svojim automobilom, sa Zg tablicama naravno, kao što sam se godinama vozio po Zagrebu sa St tablicama, i nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost.
Ipak prekjučer smo svjedočili tom bezumnom činu, ni prvom, a na žalost sigurno ni zadnjem te vrste. Bio je to zločin iz mržnje, koji je počinio psihopata, kao što i sve ostale zločine iz mržnje počine psihopate.
Zanimljivo je međutim da policija državno odvjetništvo, mediji, pa čak i dežurni dušebrižnici na bloghaeru šute o tome.
Napadnuti su vjerojatno Hrvati, heteroseksualni mladi ljudi koje ne zanima politika, nego su otišli pogledat utakmicu.
Dakle kao žrtve totalno neinteresantni.
Počinitelji su napali hrvate heteroseksualce, muškarce, apolitične tipove što očito i nije neki krimen.
Zamislite samo da je napadnut neki homoseksualac, pripadnik manjinskog naroda, neki nadobudni intendant, ili aktivistica.
Koliko bi tinte bilo potrošeno, koliko bi dežurni borci za ljudska prava na bloghaeru članaka linkali, i traktata napisali.
Jebiga ovako ispada da pokušaj ubojstva četvorice mladih ljudi nije ni približno dramatičan kao provala u stan nekog nadobudnog intendanta, smjena ofucane službenice svih režima, ili to što je netko četniku rekao da je četnik.
Al eto sad bar znamo da su dežurni demokrate dušebrižnici i antifašisti zabrinuti samo za njihove , tko god oni bili.
Post je objavljen 22.03.2016. u 09:21 sati.