Postoji jedna riječ koja se izuzetno frekventno koristi na dnevnoj bazi diljem naše države. Na desetke, možda i tisuće puta u danu, izgovore je razni prodavači, preprodavači, šverceri i brojna druga bratija izgmizala ispod kamena uslužnih djelatnosti. Ta riječ glasi: "izvolite."
I nije toliko problem u toj riječi, riječ je to ko' i svaka druga, već je problem što je značaj i smisao iste zloupotrijebljen, izokrenut, nakaradan. "Izvolite" je novi oblik mentalnog silovanja i iznuđivanja novca iz vašeg džepa na prepad. Pogledajmo u praksi kako to izgleda.
Preko puta moga radnog mjesta nalazi se pekara. Ponekad u nju svratim i izbor je zaista velik. Rado bih stala, malo promotrila sva ta peciva, krafne, kifle, štrudle, slance, i smireno odlučila što ću taj dan kupiti za marendu, ali nikako u tome ne uspijevam. Jer čim stanem ispred velikog staklenog pulta, sa druge strane se nacrta neka od prodavačica sa tim neizostavnim "izvolite". I ja odmah kažem što želim, iako to, zapravo, ne želim. No onog trenutka kad mi je ona rekla "izvolite", to je dobilo značaj naredbe da se odmah sada, istog trenutka, imam odlučiti što hoću, bez ikakve mogućnosti prethodnog promišljanja.
Trajalo je to dosta dugo vremena. Ja uđem, a ona odmah s druge strane: "Izvolite". Jedno jutro odlučih poremetiti taj prinudno mi nametnut redoslijed događaja. "Samo malo, da vidim što nudite, " rekoh i stadoh u stranu da drugi kupci dođu na red. Trajalo je to možda sedam, osam, možda čak i deset sekundi, a onda mi se opet obratila sa "izvolite". "Samo malo," rekoh dajući joj i drugu šansu. Sad je već u meni lagano ključao prkos, jer sam primjetila da je prodavačica postala nestrpljiva i da njezin servilni smiješak polako prelazi u grimasu. I nisam dugo morala čekati, treće "izvolite" uslijedilo je jako brzo, i nije zvučalo nimalo ljubazno. "Niste li čuli što sam vam rekla?" odvratih joj, "Zar je toliki problem pričekati da netko razmisli što želi? Plaćaju li vas po prometu ili po broju mentalnih silovanja koje vršite nad kupcima?" Ona se na to lecnula, pa razjapila oči, pa vidiš ne zna što bi mi rekla, pa na kraju sa indignacijom u glasu veli. "Pa nisam ništa loše mislila, oprostite! Mislim, stvarno danas osjetljivih ljudi ima!" Nakaradna situacija time dodatno dobija na težini, jer ne samo da je izvrgnula ruglu izvorni smisao riječi "izvolite", nego to sad čini i sa "oprostite" koje u prijevodu znači "nadrkana kučko kako mi se usuđuješ prigovarati".
Dugo već nisam ušla u tu pekaru ponovno. I mislim da tako skoro neću. A kako je stanje skoro pa identično i u drugim pekarama, radije skuham dva jaja na tvrdo, začinim ih malo sa maslinovim uljem, dodam mrvu feta sira, i imam ukusan i zdrav obrok. A uz to me nitko ne siluje u zdrav razum.
Proputovala sam, bez lažne skromnosti, skoro cijelu Evropu, sa naglaskom na onaj dio koji smatramo "uljuđenim" zemljama. I nigdje nisam naišla na ovoliku količinu agresije kao kod domaćih trgovaca. Uđeš u trgovinu, razgledavaš, eventualno nešto kupiš, i sve to laganini i bez ikakve prinude. Jedino na turskim bazarima prodavači ti skaču za šiju, ali to je u duhu njihove tradicije poznate pod nazivom "cjenkanje", tako da je to jedna sasvim druga stvar od ove o kojoj pišem. Kod nas svatko ti nastoji nešto uvaliti za novac, i to u rekordno kratkom vremenu, prije nego se snađeš.
I što idemo južnije (a ja živim na jugu) to "izvolite" poprima svoj profaniji, primitivniji izričaj. Na dalmatinskim pijacama "izvolite" se javlja u oblicima "dušo, evo domaćih jaja, uzmi!", "draga 'oćeš domaćih kukumara", " i tome slično. Prolaziš pored štandova natrpanih voćem i povrćem, a ekipa za tobom viče, samo što te ne potežu za rukav. Nekom, tko je u turističkoj posjeti nekoliko dana, to bi možda i bilo simpatično, no na dulje staze u najblažem slučaju iritira.
Jer to "izvolite" bez obzira kako rečeno nije ništa drugo nego agresija na koju svakodnevno nailazimo u državi u kojoj svatko svakome nastoji prodati muda pod bubrege.
Post je objavljen 19.03.2016. u 19:56 sati.