Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/junac

Marketing

Ljubavna veza - vrijeme za kvalitetno druženje

Lijepo je imati curu. Imaš s kim otići u kino, kazalište, na more. Imaš nekoga s kim možeš planirati putovanja, birati zastore, zajedno uplaćivati loto i planirati što s pustim milijunima. Provodite vrijeme zajedno i jedno drugome one inače dosadne samotne trenutke činite ljepšima i sadržajnijima. Takva je barem ideja. Ali ne možete tek tako s prvog dejta skočiti na biranje zastora. Sve ima svoje faze.

Prvih mjesec-dva dejtate i družite se u isključivo romantičnim prilikama. Idete na kave, večere, u kina, i sl. Okrenuti ste jedan drugome i sve što radite, radite zbog partnera, da ga upoznate i da mu se svidite.

Nakon što ste se upoznali i "službeno" prohodali, prelazite na nešto konkretnije aktivnosti: odete zajedno na tulum, u šoping, zajedno birate lampu koja bi pasala u njegovu sobu, zajedno kupujete poklone prijateljima, igrate tenis s njenim ili njegovim prijateljima... Stvari radite zajedno, ali lagano se okrećete "na van"; više niste posvećeni isključivo jedno drugome, već si radite društvo u zabavnim aktivnostima koje biste radili i da niste u vezi.

Te prve dvije faze se mogu nazvati idilom. To su one scene iz filmova kada režiser želi pokazati da par uživa i provodi "the time of their lives". Bajke ipak ne traju vječno, već otprilike pet-šest mjeseci kada se jedno jutro princeza probudi i shvati da mora farbati ogradu na vikendici svog dečka.

Maglovito je kada se dogodi taj prelazak iz druge u treću fazu. Vjerojatno mjesec dana nakon što jedno kod drugog imate pidžamu za prespavati i pokoji komad donjeg ili gornjeg rublja, a možda i cijelu ladicu samo za vas.

Dok ste si vi golupčići gugutali na uho, nakupilo se posla koji ste trebali napraviti za sve to vrijeme. Oprati kupaonu, objesiti ogledalo, namontirati luster, pospremiti garažu, popraviti bicikl i sve ostalo s "to do" liste. Sada vam osim pidžame, gaća, čarapa, veste, suknje i neke lijepe košulje, u partnerovom ormaru treba mjesta i za staru trenirku za rad u vrtu.

Mojoj je curi u početku bilo zabavno kupiti trule kruške s tla, dodavati mi šarafe, držati ljestve. No to je bio početak, debela druga faza i ništa nije slutila, sve joj se to činilo simpatično... dok nije shvatila da smo prešli u treću fazu. Vidjevši kako kroz nju čvrsto napredujemo i da gotovo svaki vikend treba nešto probušiti, zašarafiti ili brusiti, upisala je još jedan faks.

Tako je imala sve manje vremena za radne akcije i sve više obaveza: mora napisati referat dok ja metem oko kuće, pripremati seminar dok vješam slike po zidu, učiti za ispit dok čistim garažu, itd.

Ipak ostalo joj je nešto vremena preko tjedna popodne da se družimo. Što je super jer je baš proljeće i treba orezati voćke, a to je baš posao kojeg čovjek uživa raditi po sat vremena svako popodne. I super mi je da u proljeće imam curu jer je lijepo vrijeme, sve je toplije i dok ja orezujem voćke, ona može skupljati grane po tlu.

Jučer sam se baš veselio kako ću napasti staru krušku i odrezati sve suhe grane. Dok sam je čekao da me pokupi i odemo do mene, vizualizirao sam kako pilim te grane i onaj oslobađajući osjećaj kad zadnjih rezom grana cijelom dužinom i težinom padne na tlo. Jedva sam čekao da dođem doma i otrčim u vrt držeći se za ruke s curom. A onda se ona pojavila. Ljepša nego ikad. U novoj suknji, našminkana, sfenirana, mirišljave kose - sva sređena, kao da ide na operu. Podigla je cijelu igru na najviši nivo, izvan mojih očekivanja, na razinu za koju nisam bio spreman. Nisam imao druge; morao sam pognuti glavu, odustati od vrtlarskih maštarija i odvesti je van na večeru.


Post je objavljen 31.03.2016. u 11:04 sati.