Dugo u noć, u zimsku gluhu noć, astrosailor ...čita.
Čitajući Kerouaca, učio sam-nešto kasnije nego bi bilo logično u jednoj
urednoj čitalačkoj biografiji-o društvu u SAD nakon 2. Svjetskog rata.
Čitajući H.Millera, učio sam uglavnom o međuratnom svijetu u SAD i Evropi.
Orwell dodaje svoj udio, na temu Velike Britanije oko 1935 u svom remek-djelcu
"Put za Wigan" ("The Road to Wigan Pier").
Precizna studija-da, upravo studija, prema današnjim novinarskim mjerilima,
jasno i glasno predstavlja podjele u britanskom društvu i njihove uzroke i
posljedice. Kao i obično Orwell ne gura istinu o društvu pod tepih, nego ju
izvlači na svjetlo dana iz mračnih kuteva prljavih radničkih sobičaka. Ne štedi
ni nos ni oči-posebno nos, jer niže klase SMRDE, stvarno i metaforički.
Zanimljivo je kako opisuje bijes mlađe generacije prema starijoj, jer je 1.
Svjetski rat vođen uglavnom od strane starijih ljudi, sa mladima kao pijunima,
koji su hametice ginuli zbog nekompetentnosti starijih.
Općenito, Orwell opisuje kako je opći revolucionarni duh porastao uglavnom
zbog tog napora Mladosti da skinu jaram Starosti. Zanimljiv pogled, nisam
to, do sada, nikad pogledao na takav način.
Argumenti iz 13.-og poglavlja s kraja knjige su sumnjivo svježi i nemamo
treću varijantu, ili fašizam ili socijalizam. Danas gotovo da ponavljamo tu
lekciju!
Slika krajolika, ljudi i događanja koja opisuje Orwell, me vraća podosta unatrag,
poprilično vremena je prošlo otkad sam sretao "radničku klasu", otišla je u raj.
Iako, na rubovima Varšave ih još ima, kad sjednem u autobus koji vozi prema
toplani "Siekierki", radnici koji idu na noćnu smjenu, oko 21h, nose svoje potrgane
torbe pune piva i sendviča, a u svojim prljavim odijelima i radničkim kapama kao
da su uzeti s nekog plakata iz prve polovine 20. stoljeća. Ima još toga, i te kako, i
ovdašnji krajolici i ljudi su poprilično drugačiji od onog što sam sretao prošle zime
na vožnjama južnim rubom Pariza.
Usput, naišao sam na jako lijep tekst u Nietzscheovom "Volja za moći"
koji opisuje neke stvari u politici mnogo jasnije nego što ih mi
vidimo danas. Paše uz tematiku koju opisuje Orwell, pa ću to, ovdje, na
kraju, nadodati (u mom slobodnom prijevodu iz engleskog prijevoda!):
"Socijalizam-ili tiranija zlobnih ili najglupljih, i prijetvornih glumaca dovedenih
do zenita, je u stvari, logičan zaključak "modernih ideja" i njihove latentne
anarhije. Ali u atmosferi demokratskog dobrobita, sposobnost rješavanja
problema ili čak uopće razumijevanja ih, je paralizirana. Ljudi slijede-ali više
ne svoj razum. To je razlog zašto je socijalizam u cjelini gorka rabota: nema
ničeg zabavnijeg nego promatrati neslaganje između otrovnih i očajnih lica
današnjih socijalista-kakve sve jadne i besmislene osjećaje nam otkriva njihov
stil!-i djetinjasto nevinu srećicu njihovih nada i želja.
...
Ali, ipak, socijalizam, kao nemirna krtica ispod temelja društva koje se
valja u gluposti, će biti koristan u postizanju nečeg pohvalnog: odlaže on
postizanje "mira na Zemlji" i cijeli proces omekšanja karaktera demokratske
stadne životinje; prisiljava Evropljanina na dodatnu injekciju intelekta-znači
spretnosti i opreza, i priječi njegovo kompletno napuštanje muških i ratničkih
kvaliteta-također nakratko spašava Evropu od feminističkog marazma koji im
prijeti."
Nietzsche je tako, stotinjak godina unatrag, vidio demokraciju kao feminiziranu
degeneraciju zdravog, ratničkog ("muškog") društva...mislim da bi danas to
opisali socijal-demokracijom? Bruxelles? Ali, neću politiku u svoju butigu pa je
vrime da fermam. Laku noć...razume.
Post je objavljen 14.03.2016. u 22:50 sati.