U jedno jutro davnih ljeta
vedro i burno
uzletjela je duša tvoja
ko ptica laka,
put boljeg svijeta,
gdje nema sjena ni oblaka!
Mi stisnuli se u svom jadu
oko tvog lika,
i gledali te bespomoćno
kako se gubiš,
napuštaš one koji su tvoji
i koje ljubiš!
Još uvijek, i tako bit će
kad ljeta minu,
u srcu ćutim nježnost,
tvoju blizinu!
(Danas je godišnjica smrti mog oca.)
Post je objavljen 12.03.2016. u 11:01 sati.