Pregled posta

Prohujalo s tajfunom

Posjeta davnom domu je uvijek poučna: otkrivamo dijelove sebe koji su
zauvijek tamo ostali. Sjeti me to na Štulićev tekst iz "Pavel": "Pariz ti
je dao sebe, dio neba zauvijek". Nema bolje reference u prostor-vremenu na taj
osjećaj. Nakon dvije godine, i promijenivši dvije države u kojima brojim zvijezde, moje
bivanje na drugom od najdražih mi otoka je pomalo kao san, neko vrijeme prohujalo s,
prigodno, tajfunom.

Bio sam na Tajvanu odmah nakon izbora, za par mjeseci će početi neka nova
era za Tajvan. Put ka državi (i narodu) ili put u rat, to nitko ne zna, ali nemaju
baš prevelikog izbora, njihovi "Srbi" su malce jači i malo globalnije kače
od onih nekadašnjih naših i bogmeš buju ih malo jače zasvrbili ak ih počnu lupat
po glavi. Domaći izdajnici su im isto pokvarenija roba od onog što smo mi imali.
Sretno im bilo!

Također, bilo je vrijeme Kineske Nove Godine... Na Tajvanu poprilično novca
(stvarnog i onog "duhovnog"=ghost money) se i dalje spali u ovakvim pećima,
iako vlasti i ljudi polako počinju shvaćati da ako milijarda ljudi pali hrpe papira i
ispušta dim u zrak, to baš i ne doprinosi čistoći istog:

Modernizacija izgleda tako da su u nekim hramovima prestali paliti papir na
stari način (u malim pećima koje su dim jednostavno ispuštale u zrak) i imaju
specijalne velike peći koje sakupljaju dim za reciklažne plinove. Ljudi
donesu svoj novac za duhove i onda je on spaljen obredno u takvim pećima od
strane osoblja hrama. Svjećice za mrtve u molitvenim prostorijama
su već odavno zamijenili LED diodama (kod nas se isto polako uvodi taj
običaj), a bai-bai mirisne štapiće (naš "tamjan") isto više ne pale nego ih
samo ostave da mirišu.

Zahvaljujući tome, posjeta hramovima kao FoGuangShan na jugu Tajvana, uz
rijeku GaoPing (ime ide iz Gaohsiong/Pingtung county-ja, koje ta rijeka
dijeli-na kineskom se često tako tvori imena toponima, da se samo spoji
početne karaktere), više nije kao posjeta krematoriju:

Naravno, oko Kineske Nove Godine, Buddha je isto zaposlen:

Kineska Nova Godina navješćuje početak proljeća, riža je mlada:

Ono što mi je uvijek gušt na Tajvanu je da čovjek ode 400km južno od
Taipeija i uvijek je ljeto. Ovakvi pogledi liječe dušu od zimskih rana:

Bilo je 30-ak celzijusa, i ništa ljepšeg nego uživati u hladu parka na
obali, na klupama od bambusa:

Ovi ljudi imaju kuće na samoj obali, mora im bit zanimljivo kad puhne
vjetrić s mora:

Smiješni lokalni elementi me uvijek zabave, kao ovaj naziv električnog
bicikla, da ne bi posumnjali o čemu je riječ:

Vele muslići da su kršćani ti koji su krenuli s križarskim ratovima... neki očito ni
danas nisu prestali: natpis s crkve u Taipeiju:

Napisano je, kao uputa vjernicima: Crusade for Christ.

Poučno. Dakle, čekamo na idućeg Papu, nekog koji će biti prilagođeniji vremenu i
neće biti ljevičar, kao trenutni argentinac, nego pravi desnoruki pregaoc, usklađen
sa masama koje traže, žele, vole desnicu ruku. Taj će znati voditi svoje stado u
pravom smjeru, nastaviti vjekovne tradicije Crkve i klera. Khm, khm.

Astrosailoru je očito vrijeme da kupi nove sandale, u svojim šetnjama
Starim i još starijim svijetom, ove je potpuno potrošio:

Sretna vam Godina Majmuna.


Post je objavljen 06.03.2016. u 11:44 sati.