Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/otokpiwa

Marketing

TIGRIĆI U KUCHINGU

Jozin Jozo je inzistirao na gledanju pograničnih kambodžanskih hramova, a meni je fora obilaziti Maleziju pa sam se prebacila na Borneo, u Kuching.

Kuchingov centar je amalgam engleskog i kineskog grada sa najinformativnijim muzejem islamske umjetnosti u kojem sam ikada do sada bila. Osim nekih općih stvari o islamu koje ranije nisam upratila, ima više zgodnih iznimki koje su u islam došle sa geografskom širinom Kuchinga. Recimo: naslikani ljudi (na divnom špajz - servisu za slatkiše gdje se s njima izmjenjuju versi iz Kurana), odjeća za žene u tropskoj šarenoj maniri sa pokrivalom za glavu u vidu krune sa voćkama, originalne džamije i medrese sa gljivastim krovovima (radi kiše), minareti koji su zapravo drvene osmatračnice (pretpostavljam ptica)... Kustos je prekaljeni fudbaler. Kaže da ima jedan Bosanac i jedan Hrvat koji igraju za sarawašku momčad. Zaboravila sam ga pitati navija li za Hajduk. I da ide sa svojom molitvenom grupom na ekskurziju u Argentinu uskoro.

Ovdje radnik striktno poštuje vrijeme objeda. Sve je zatvoreno tada pa onda što da radim... Otišla i ja. Povela sam se Fabijanićevom logikom - poći u domaću menzu jer je tamo ekipa i jer je spiza sigurno friška. Približila sam se jednoj asdžinici u grupi sa većim brojem poštenih Malezijaca. Alaj sam se zahebala.

Šefica sale me je s vrata ugurala unutra. Jako sam joj zabavno ili ne znam ni ja kako izgledala (i mislim si svo vrijeme: "Pogledala sam se u ogledalo kad sam krenula."). Imala sam za izabrati iz izloga. Izabrala sam rižu, pohanu ribu jer se to iz prve moglo razaznati. Od ostaloga - halal kobasičice i okru u slini od meduze plus čaj od mente i još nečega sa mlijekom. I okej, šta da radim, sjela sam jesti. Zaboravila sam, i tu sam se precijenila, na još jednu Fabijanićevu naviku - ne ići na put bez bočice maslinovoga ulja. Dok su mi brokve prolazile kroz dvanaesnik i želudac, šefica sale je sjedila nasuprot mene i turbo se zabavljala mojim jedenjem. Pažljivijom inspekcijom šefice shvatila sam kako se zapravo radi o šefu koji se preoblači u šeficu. Osim toga je dovela pola osoblja da me upozna. Nije meni što je restorandžija transvestit nego što je na meni da sam njemu glavni hit.

Da ne umrem baš u Kuchingu, od gladi i šoka, bila sam večerati po preporuci iz Slovenije. Dva mjesta su bila zatvorena (The Junk i BlaBla) jer je utorak. Ne znam koji je to utorkaški običaj. Onda sam krenula u najbliži "Life", ali sam putem nabasala na Drunken Monkey. Bilo je krasne piletine bez kosti zamotane u lišće u kojem se peče (ekološkije je od folije). Fino! Strunila dva Tigrića za provariti brokve od prije.





Post je objavljen 23.02.2016. u 12:22 sati.