Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

2 C KORIZMENA, PREOBRAŽENJE Lk 9, 28b-36 (Zamet, 7.ožujka 1998.)

Image and video hosting by TinyPic
Premda smo već zašli u korizmu, u pokorničko i obraćeničko vrijeme - ove nedjelje čitamo o slavi Isusovoj koja se pokazala u preobraženju na brdu Taboru. To je stoga da ni u jednom danu crkvene godine, ili našeg životnog puta - ne smetnemo s uma činjenicu da je Isus zauvijek pobijedio svaku žalost i križ. On je zauvijek u uskrsnoj slavi.
Upravo je to i razlog zašto on svoje najbliskije učenike, koji će doskora biti svjedoci njegove agonije u Getsemanskom vrtu, sada uvodi u svoju slavu. Želi ih ohrabriti na putu za njim, učiniti da im ovaj događaj bude oslonac za vjeru u teškim danima koji slijede.
Molitva je dati da nas on “povede sa sobom”, “na goru”. U molitvi spoznajemo preobraženog Isusa - a ta spoznaja, zapravo, i nas iznutra preobražava. Plodovi molitve su izmijenjeno lice, i sjaj odjeće ... Onakvi smo kako molimo. Molitva čini da nam lica odsijevaju radošću, a iz očiju blista sjaj. Molitva nas čini za druge ugodnima, “šarmantnima”.
U tom ozračju ispunjenom Duhom Svetim, događa se susret Duhom ispunjenih osoba. Mojsije i Ilija, primaju potvrdu da se ispunjava njihovo poslanje. Isus je onaj koji narod uvodi u Obećanu zemlju - za čim je Mojsije čeznuo. Isus i potvrđuje istinitost proročkih riječi - čiji je najsnažniji glas upravo bio Ilija. Svi pravednici u Isusu gledaju svoj uspjeh. Sve njihove žrtve bile su zbog slutnje da će se dogoditi trenutak koji slijedi u Jeruzalemu.
Apostoli padaju u san, upravo kao i u Getsemaniju. San znači nesposobnost shvaćanja događaja. Odijeljenost Isusova otajstva i njih.
Petar želi zadržati ovaj trenutak, i to na vrlo nespretan način ... nekakve sjenice bi gradio. Intenzitet događaja ga je ošamutio, nije znao što govori.
Preobraženja su uvijek prolazan događaj, za kojeg želimo da nam neprolazno traje - ali je to moguće samo u vjeri. Vjera je na neki način prizivanje događaja Božje slave u običnost svakodnevnice. Naš život bez preobraženja bi se sveo na bljutavost, i turobnost. Naša vjera tek pesimistički asketizam. Jedan trenutak Tabora ima u sebi snagu kojom smo kadri vedro izdržati sve životne suzne doline. Ne dopusti da se i na tebe odnose rije i: “Zar ste uzalud toliko toga doživjeli?”
Izmiče im gledanje slave, pojavljuje se oblak, prestrašeni su. Iz oblaka se tek čuje Božji glas: “Njega slušajte”. Ovaj život nije gledanje nego slušanje; hod kroz oblak sjećajući se trenutka slave.
O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih,
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju.
Tin Ujević
“Smatram da sve patnje ovog vremena nisu dostojne buduće slave koja će se očitovati u nama.” (Rim 8,18)
"Svaka radost hoće vječnost, hoće duboku, duboku vječnost" (Nietzsche)

Post je objavljen 21.02.2016. u 08:45 sati.