Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bluestar

Marketing

Popravljam se. 02/2016

Popravljam se u smislu da objavljujem post nakon nešto više od 6 mjeseci, a ne nakon godinu (ili dvije) dana! Jej!

Dragi čitaoče, u ovom slučaju iwa (kao i u svakom što se tiče ovog bloga), puno se stvari promijenilo od posljednjeg posta. Nisam mislila da se život može promijeniti toliko u par mjeseci, ali evo te, u 2:16 ujutro u dnevnom boravku, sama, mozak ti je odlutao na blog hr (u koji si se morala ulogirati da nađeš blog jer si zaboravila adresu, i hvala bogu što chrome pamti lozinke) i pišeš post.

Prvo, više nisi "iwa". Od kraja 2015. godine dobila si prosvjetljenje, ajmo to tako nazvati. Odlučila si da ti je sa svojih 22 godine glupo objašnjavati ljudima otkuda to "w" u imenu, i kako je vrijeme prolazilo, ono objašnjenje "ma joj, to mi je od 6. razreda" je postajalo gluplje i gluplje što si sve starija. Odlučila si da je vrijeme da "iwu" ostaviš u vremenu u kojem pripada i da okreneš neki novi list, i mogu ti reći da se slažem s tobom. Wait, what? Slažem se sama sa sobom. Ovo postaje čudno. Uglavnom, bilo je užasno čudno napočetku. Ne samo tebi nego i ljudima koje si maltretirala da te pišu s tim "w" (znači svima). Zapravo, još uvijek mi je neobično, ali nekako osjećam da ovako treba biti.

Druga velika stvar je ta da... ti je super na faksu. Ekipa je super, ali ono što je najbitnije, dala si kompletno prvi semestar. Zato i pišeš sada u 2:20 ujutro ovo, jer imaš vremena i osjećaj je kao da si na godišnjem. Nemam previše riječi za ovo. I dalje sam bez teksta. Toliko tlačenja i mudrovanja si propatila, da više nikada nisi mislila da to možeš, ali nešto se dogodilo. Tvoje molitve su uslišane, volja se vratila i motivacija da napraviš nešto od sebe je tu.

Ovo nikada ne bi napravila bez svojih prijatelja i dragog, ali najviše bez svoje mame. Moving on.

Ne znam zašto pišem o sebi u trećem licu.

Nadam se da ću za par mjeseci moći napisati sličan ovakav post, da sam gotova sa prvom godinom. Kako bi to bilo odlično!

Ponosna sam na sebe, i da sam pametnija, otišla bih sada spavati i napisala ovaj post sutra kako spada, sa više detalja i bolje konstruiranim rečenicama. Ali, prelijena sam. I ne samo to, zaboravna. A i nemam naviku ići na blog, tako da ni to ne pomaže.

Samo guraj naprijed. Just keep swimming.

Do sljedećeg pisanja.

Iva. xx



Post je objavljen 16.02.2016. u 02:12 sati.