Prijelazni rok je za nama. Oprečna su mišljenja o tome kako se trgovalo, a ispod je napravljen preslik svih većih transfera iz Brbićevog doba:
2012. - Anas Sharbini – Al Ittihad 1,8 milijuna eura, Ante Vukušić – Pescara 3,7 milijuna
2013. – Josip Radošević – Napoli 3 milijuna, Josip Elez – Lazio 400.000
2014. – Mario Pašalić – Chelsea 2 milijuna, Franko Andrijašević – Dinamo 650.000
2015. – Antonio Milić – Oostende 400.000, Filip Bradarić – Rijeka 600.000, Jean Kouassi – Shanghai SIPG 2 milijuna, Dino Mikanović – Aarhus 400.000 eura
2016. - Mijo Caktaš – Rubin Kazan milijun, Andrija Balić – Udinese 3(4) milijuna, Milović 700.000 Chongqing Lifanu
Ajmo prvo na ovaj posljednji netom završeni prijelazni rok. Iz mog kuta gledanja pozitivno je što su se igrači prodavali po objektivno realnim tržišnim cijenama. To je ujedno i najveći korak naprijed u radu kluba jer se prijašnjih godina išlo ispod cijene pritisnuti teškim financijskim položajem. Sad je glava iznad vode pa se i lakše pregovaralo, odbijale su se prve (makar i izmišljene) ponude... Drugim riječima prvi puta nakon dugo vremena vidio sam određenu dosljednost u pregovorima. Nije se žurilo, kako u slučaju gore navedenih igrača, tako i u slučaju Lovre Kalinića. Na žalost, na kraju je fenomenalna ponuda Aston Villa propala zbog nemogućnosti dobivanja radne dozvole. Ponekad stvarno kao da smo ukleti klub... Jer umjesto poguranca dobijemo prisilno slijetanje iako se sve već činilo kao gotova stvar.
Pojedinačno:
Mijo Caktaš - Ono što je bilo negativno u ovom transferu jest saznanje o famoznoj klauzuli u ugovoru Mije Caktaša koja mu je omogućila slobodu u pregovorima i praktično klub nije odlučivao ni o čemu. Još je gore što su ljudi iz kluba zapravo nedavno potpisali taj isti ugovor vjerujući kako igrač neće tako lako uspjeti doseći odštetu od milijun eura. Svega nekoliko mjeseci poslije tog potpisa Mijo je postao reprezentativac, najkorisniji igrač Hajduka i praktično mu nije bilo teško pronaći novi klub. Da nije bilo famozne klauzule moglo se za Miju postići vjerojatno i dvostruko veća cijena. Ovako ostaje lekcija iz koje valja nešto naučiti jer nikada nije dobro kada isključivo igrač drži sudbinu u svojim rukama... Sportska strategija kluba tada postaje upitna...
Goran Milović - Transfer Milovića u Kinu spada u red kvalitetno obavljenih poslova. Odbila se prva ponuda iz Turske, pa se čekalo da stigne neka druga „nemoralna“ ponuda. Igrač u godinama, solidnih performansi, ali realno ograničenog kapaciteta i zato je ponuda iz Kine zapravo svima dobro sjela. I samom igraču da osigura svoju životnu egzistenciju, ali i klubu da osigura solidnu odštetu u iznosu od 5 milijuna kuna. I ovdje je bilo loše to što je igrač imao klauzulu da je slobodan u slučaju odštete od 0,5 milijuna eura, a i ugovor mu je isticao na ljeto... Zapravo, kapetan je pokazao iznimnu ljudsku crtu jer je klubu osigurao i više no što je morao, a da ne pričamo o tome kako je zapravo mogao otići i bez ikakve odštete na ljeto, već sada potpisujuću ugovor za svoj novi klub. Kapetane, kapa do poda za sve!
Andrija Balić - Transfer Balića u Udinese za mene je zapravo najveće razočaranje! Meni nije sporan iznos odštete koji je u ovom trenutku realan, kao ni dinamika isplate istog (odgoda, pa na rate). Meni je sporno to da se jedan od najvećih talenata u nogometnoj školi prodaje sa 18 godina! Ako želimo biti ozbiljan klub to se ne smije događati! NE SMIJE! Raspravljati o tome kako je Balić mačak u vreći, kako ima „ludog starog“, kako nije dovoljno jak u glavi i sve slično tome, za mene su samo opravdanja koja ne drže vodu. Prije svega Balić ima samo 18 godina i sve oscilacije kako igračke, tako i ljudske (on je prije svega momak u iznimno osjetljivim godinama, nezreo) su sasvim normalne. To pravi klub treba istrpjeti! Angažman psihologa koji bi radio s njim svaki dan, pravilna ishrana (tek ima mjesec-dva je izbacio gluten iz prehrane koji mu je smetao), pravilan plan izgradnje tjelesne mase (fizički Balić još uvijek izgleda više kao dječak)... Sve to je trebalo biti ugrađeno u „projekt Balić“. Realno prodaja igrača prije njegove 21-22 godine nikako nije dobra ni za klub ni za samog igrača. Nađite mi jedan primjer mladog igrača koji je s 18 godina imao kontinuitet dobrih igara! Jednog, samo jednog! Bljeskovi da, ali nema šanse da se s 18 može imati kontinuitet. I što je najgore klub od ovakvih igrača, uz pomoć novinara stvara slučaj i praktično se preko noći stvori slika da je igrača zaista najbolje prodati... Katastrofa i nerazumijevanje nogometa, nogometnih putova i svega što uz to ide. Jer neupitno je da bi Balić za 3 godine vrijedio 3 puta više, isto kao što je nakon ove relativno loše odigrane polusezone vrijedio duplo više nego na početku sezone. Uz to, mi navijači bi imali nadu da će njegov potencijal eksplodirati u nekoj fazi, a to je ono što daje draž nogometu. Njegova čarolija kada kao protiv Stromsgodseta u trećem pretkolu Europske Lige zabije golčinu s 25 metara ili prošle godine kada je zabio Dinamu daju nam nadu koja nam je sada oduzeta.... Nadu da ćemo uskoro gledati nekog novog, boljeg Hajduka jer nije isto pričati o jednom Juranoviću (uz dužnu ispriku poštenom momku kojeg spominjem) koji može 20-30 posto podignuti svoju igru ili o jednom Baliću čija je mogućnost napretka izrazito nepredvidiva i potentna. Uglavnom „NO Balić NO Party“! Ista stvar vrijedi i za Vlašića čiji se transfer već najavljuje za ljeto! Svaka čast momku i njegovoj obitelji koja ga puno zrelije vodi kroz karijeru, ali i za njegov odlazak je prerano. Realno već na ljeto ćemo dobiti pristojnu odštetu za istog igrača, možda čak i rekordnu uz razumijevanje da je novac bitan za funkcioniranje kluba, ali ovaj klub je sportski klub kod kojeg novac i igra (odnosno rezultat) MORAJU imati osjećaj jedan za drugog, a to na žalost kod nas još uvijek nije slučaj. Jer bez kvalitetnih igrača koji će biti nosioci igre jedan duži period nema ni rezultata. Još kada ti se posreći da ih dobiješ iz vlastitog pogona onda ih treba čuvati kao kap vode na dlanu, a ne ih prodavati u slučaju prve ozbiljnije ponude, pogotovo danas kada plaće radnoj zajednici nisu više toliki problem.
Treba još jasno naglasiti kako se danas u omladinskom pogonu ne naziru novi ekstra talenti u idućih 4-5 godina. To su trebali biti braća Baturina, te Vasilj mlađi koji je svako toliko nezadovoljan svojim statusom. Na žalost Baturine su otišle u RNK Split za navodno stotinjak tisuća eura, a Brbić nije htio raditi razliku među mladim igračima pa nije bio spreman izdvojiti ovoliku cifru ocu Mati?! Ako je to istina onda je i ovo jedan iznimno loš potez jer izgubiti ovakve dragulje zbog nekakvog principa, a s druge strane stalno mijenjati stavove i principe izgrađene na nekim drugim igračima jest smiješno... Zao mi je samo što Mate Baturina i javno nije progovorio o ovoj temi, ali strah od navijača i etiketa da se prodao za neki novac su ga odvukli od istupa. Na žalost, navijači Hajduka se često vode isključivo emocijama, no nogomet je nekada isključivo biznis i ako su braća Baturina stvarno takvi potencijali kako se priča, onda i iznos od stotinjak tisuća eura ne bi smio biti problem jer iznimke u odnosu prema svim članovima omladinskog pogona moraju postojati u slučaju ekstra talenata.
Isto tako u kontekstu gore navedenog dvojca (Balić i Vlašić), evo i intervjua kojeg je nedavno (ima svega malo manje od 2 mjeseca) dao sportski direktor gospodin Vučević:
20.12.2015.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/310568/Default.aspx
Nekoga morate prodati, ako mislite financijski preživjeti...
- Bilo bi idealno kad bismo prodavali starije igrače.
A što ako opet dođe ponuda za Vlašića ili Balića?
- Neka dođe.
Koja bi vas cijena zadovoljila?
- Nema te cijene.
Kako to mislite?
- Njih dvojica za sada nisu na prodaju.
Niti ako stig...
- Rekao sam, Vlašić i Balić nisu na prodaju!
Treba li nakon ovoga išta komentirati! Mislim da ne treba jer ili Vučević ne odlučuje ni o čemu (a trebao bi biti odgovoran za cjelokupnu klupsku strategiju barem kada su igrači u pitanju) ili nas svih skupa malo zaj...
Ostaje još za spomenuti i odlazak Maglice na Cipar bez odštete. Ovo spominjem zapravo u kontekstu koliko je nekada teško igrati u našem klubu i koliko je zapravo pritisak kojeg je Maglica imao na svojim leđima bio veliki. Jer tamo već trpa. U 5 utakmica 3 gola što u Hajduku nije davao ni u najboljim danima. Glava igrača često je bitnija od nogometnih performansi stoga psiholozi MORAJU biti dio igračke svakodnevice. Nazalost, u našem klubu i našem društvu takvo što se smatra sramotom, a u uređenim klubovima (odnosno društvima) normalnom pojavom.
Dolazak Veleza i Artege ne želim komentirati jer o istima ne znam ništa. Svi se nadamo da su igračine, ali to ćemo tek vidjeti. Isto tako o trakavici sa posudbom Simića iz Milana ne treba trošiti riječi...
Da zaključim, prodali smo stopera, dva ofenzivna vezna i napadača, a doveli smo (samo) dva napadača! Hm, zanimljiva strategija. O tome da desnog beka nemamo ni u drugom dijelu sezone teško je išta pametno reći... Velazquez je (duže) ozlijeđen, J. Bašić nije u Burićevom planu za to mjesto, pa će opet Juranović krpati rupu... Sve skupa tanko...
Ajmo se još vratiti na ukupni iznos svih transfera u Brbićevo vrijeme...
Znači cca 20 milijuna eura je zarađeno na ime svih transfera u posljednje 4 godine. Ako od toga oduzmemo 20-ak posto koji su se podijelili sto agencijama za transfer igrača što samim igračima na ime postotaka, svejedno ostvareno je 16 milijuna eura čiste zarade! Ili prevedeno u kune, to je otprilike 120 milijuna kuna!!!
Isto tako znate li koliko je od toga novca uloženo za dovođenje pojačanja u nas klub! Točno 0 kuna! Da nevjerojatno, ali istinito, klub ni lipe nije uložio u pojačanja (ovdje naravno mislim na odštete, a ne na plaće)! Ako smo kroz 2012. i 2013. godinu imali razumijevanja da se ne smije ništa ulagati jer nam je visila omča stečaja oko vrata, kako onda imati razumijevanja za posljednje dvije godine?! Pa gospodin Brbić i cijeli NO se ponašaju kao stečajni upravitelji! S takvim ponašanjem se ne slažem jer se i u ovom prijelaznom roku trebalo investirati barem u dva „pojačanja s imenom“ ulažući dio kolača od odšteta koje smo dobili.
Ima još toga što me boli. Projekt „Naša dica“ polako ali sigurno mijenjamo strancima upitne kvalitete... Ubija me to jer kad pomislim da idemo dobrim putem, uvijek se vratimo na početak... A početak se zove improvizacija i slučajnost rezultata... A ako nema rezultata onda cemo krivce pronaći u sucima i HNS-u, koji su neupitno krivi, ali i veliki dio krivice jest na nama.
Za kraj ostaje mi da spomenem još dvije stvari. Prvo trenera Burića! Kapa do poda dotičnom gospodinu! Ne ulazim u to koliko je dobar trener niti jeli se moglo bolje u dvije ključne utakmice polusezone (Slovan Liberec i Rijeka na Poljudu), ali pristup radu, odnos prema igračima, izostanak konstantnog kukanja kako prema sucima tako i prema svim ostalim nedaćama vadi nas iz ove naše ponekad otužne svakodnevice. Na primjer, kad su svi nakon poljudskog derbija s pravom pljucali po Brunu Mariću, on se uzdignuo iznad toga i ostao je dostojanstven prema vani. Isto tako snimanje, pa poslije toga analiza svakog treninga sa svakim igračem, znak je studioznosti i želje za napretkom. Nema one klasične balkanske improvizacije, već samo red, rad i disciplina. I to igrači prepoznaju! Pa čovjeku su i sada rasprodali kičmu ekipe, a on ne kuka nego nas gura naprijed. Nevjerojatna pozitiva za razliku od Tudora koji nas je prošlo proljeće ostavio na cjedilu nezadovoljan tadašnjim radom Uprave. Burić usprkos istom (ne)radu ostaje kao kapetan broda i gura nas bez imalo straha. Nadam se da zna što radi i koliko može izvući iz ovakve ekipe jer proljeće je blizu, a naša publika ne podnosi prosjek. Raspad sistema ili hajdučko proljeće? Već ova subota može dati odgovore na takvo pitanje. Strah u mojim očima postoji, ali Buriću vjerujem tako da ćemo uskoro vidjeti...
Druga stvar, više od 17000 članova u 40 dana! RESPECT! Van svih mojih očekivanja uz nadu da će se do kraja godine skupiti i 50 000 članova. Još se jednom pokazala i snaga ulice, ali i relativno slab rad kluba kada je u pitanju otvaranje prema svim navijačima... Jer kad ulica potiče na učlanjivanje rezultati su jako dobri dok kad klub to čini onda je odziv relativno slab. Izlazak na teren i afirmacija samog projekta prema svim navijačima jedini su put ka uspjehu.
Vidimo se u subotu na tribinama!
Zdravi i veseli bili!
Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr
Post je objavljen 09.02.2016. u 14:44 sati.