Baršunastu kroz tišinu
modro nebo smiraj nudi,
padalica zvijezda sinu,
u srcu se čežnja budi.
Od nježnjosti ispletena,
u samotne ure znana,
bez oblika, bez imena,
poput sna nedosanjana.
Duša kao da bi htjela
uzletjeti nabosklonu
iz okova lomna tijela.
Al ne vidim zvijezdu onu,
što je nebom proletjela,
nestala je u iskonu!
Post je objavljen 06.02.2016. u 22:45 sati.