Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

Kad zakon postane besmislen, njegovo kršenje je jedini izlaz

Dragi kolege, imam za vas savjet. S obzirom da je učiteljica koja je "sudjelovala u incidentu s učenicom" u splitskoj OŠ Dobri zaradila prijavu "zbog remećenja javnog reda i mira" (iako treba primijetiti da ne možeš remetiti nešto čega nema, ali dobro, hrvatski pravni sustav odavno je postao posebna kategorija crne rupe), bilo bi logično, pragmatično, a bogami i u duhu profesije da, kad vam se zalomi ovakav događaj, "nužnu samoobranu" odradite kako treba.

Naime, ako ćete već biti prijavljeni zato jer ste se drznuli braniti sebe ili nekog drugog (poput ravnatelja škole u Klisu koji je prošle godine pokušao obraniti profesoricu kojoj je nasilnik udarao glavom o stol zbog 'ćerine ocjene i, također, zaradio prijavu i kaznu od 300 kuna), onda si bar dajte oduška. Kad ste već samom činom otpora prekršili zakon, onda bar to kršenje zakona odradite zdušno i, ako možete, sastavite napadača sa zemljom da se više ne digne. To je, uostalom, i pedagoško djelovanje. Ne u smislu da je "batina iz raja izašla" nego, jednostavno, dijete treba naučiti da svako djelovanje ima svoje posljedice, da svaka akcija ima reakciju i da, tko pribjegava nasilju, od nasilja bi mogao i gadno nastradati. Štoviše, to je jedan od principa na kojemu je izgrađena civilizacija: ne podiži ruku na bližnjega svoga jer bi ti bližnji tvoj, a i bližnji njegovi, mogli itekako uzvratiti. A neka djeca, zahvaljujući svojim roditeljima, tu veliku istinu nisu naučila. Pa, eto, zato je tu škola da ih nauči.

Neki učitelji će se možda zgroziti nad ovakvim savjetom, navikli na topao i siguran zagrljaj društvene sigurnosti, pravnog sustava ili primisli da se "takve stvari jednostavno ne rade". Takvima treba ukazati na nekoliko ružnih, ali na žalost, istinitih činjenica.

Prije svega, sami ste.

Mnogi, iako su donekle svjesni da nije tako, i dalje žive u iluziji da se nalaze u civilizaciji, organiziranom društvu, pravnoj državi u kojoj vlada kakav-takav red. To, naravno, nije istina. Zapravo, Hrvatska uopće nije pravna država i mehanizmi zaštite pojedinca očito ne funkcioniraju. Zakoni, pravilnici i statuti ne služe postavljanju okvira sustava koji ima neku svrhu (u ovom slučaju obrazovanje), nego kako bi onima koji imaju moć i koji su u hijerarhiji na većoj visini od običnih smrtnika, imali izgovor i pokriće za svoje postupke, kakvi god oni bili.

Zakon o odgoju i obrazovanju nije tu kako bi propisao kako se učitelji moraju ponašati i kako škole moraju funkcionirati. Naime, zakon je nemušt, nesuvisao i u nekim slučajevima konradiktoran sam sebi, a vrlo često i zdravom razumu. Zato njegova svrha nije da uređuje i usmjerava, nego da pomogne inspekciji, ravnateljima i ostalima da nametnu svoju volju i sankcioniraju one koji im se ne povinuju. U nekim slučajevima, naravno, ZOO (jedna od najprikladnijih kratica ikad) služi i tome da korigira neke opće nepoželjne postupke. Ali puno češće se događa da se neki njegovi članci iskoriste kako bi se uspostavilo ponašanje upravo suprotno osnovnoj logici i zdravom razumu, a o funkcioniranju obrazovanja da i ne govorimo.

S druge strane, njime će se najbolje okoristiti upravo pojedinci kojima su dobrobit sustava i obavljanje posla zbog kojeg su tu zadnji prioritet.

I zato, još jednom: sami ste. Iza vas, ako ste savjesni, profesionalni i razumni, ne stoje institucije, ne stoji zakon, pravni "sustav". Iza vas ne stoji ni sudstvo ni Ministarstvo ni agencije, a bogami ni društvo.

I zato, drugo: ako si sami ne pomognete, ako sami na svom radnom mjestu ne posložite stvari tako da budete sigurni i ako sami sebi ne omogućite da obavljate posao onako kako mislite da treba, nitko drugi to neće učiniti za vas.

A to znači da ćete povremeno morati i svjesno kršiti zakon. Nesvjesno ga ionako već kršite i, ako vam dođe dobro raspoložena inspekcija, velike su šanse da će vam nešto naći, pa kad je već tako, onda bar radite onako kako mislite da treba.

Treće: ako ste žena, nemate sreće. Naime, rodili ste se u Hrvatskoj krajem 20. stoljeća što je nesreća već samo po sebi, a još k tome ste i pripadnik spola koji je u sudnicama i na šefovskim mjestima u debeloj manjini i, uz sve to, pripadnik profesije koja je pretežito ženska i, možda i zato, zadnja rupa na svirali. Ako je nešto sigurno na ovome svijetu, to je da ćete u Hrvatskoj manju kaznu dobiti ako ste muškarac koji je naudio ženi nego obrnuto. Suci su velikom većinom muškarci i zato ne čudi nedavna presuda ženi od 62 godine koja je muža koji ju je zlostavljao 40 godina izbola nožem i zaradila tri godine zatvora. Pa, kako god da okreneš, nakon četrdeset godina, napokon će moći mirno zaspati. Isti princip može se primijeniti ovdje: ako ste već osuđeni da dođete u sudnicu muškoj svinji koja je navikla da žena zna gdje joj je mjesto, onda bar iskoristite tu priliku da zakon prekršite s guštom. Problem postaje kompleksniji ako je riječ o krkanu koji je dvostruko veći od vas, ali snađite se, važan je stav, a ponekad i nokti pomažu. Uostalom, autoritet je najvažniji alat nastavnika, a njega nećete steći tako da se sklupčate na podu i primate udarce. Da, nije civilizirano, to ne bi tako trebalo izgledati, ali još jednom, našli ste se u ovom prostoru i u ovom vremenu.

Dakle:

Nemate sreće.

Pomozite si, jer vam nitko drugi neće pomoći.

Sami ste.

Nadamo se da smo pomogli.

Post je objavljen 04.02.2016. u 18:12 sati.