Marketing
Homo Hedonikus...
"Koji muškarac nije maštao o vlastitom haremu? I koja žena s malo razuma ne smatra to najgorom noćnom morom? To kažem iz perspektive svojih zrelih godina, jer sam s osamnaest, dok sam radila kao prepisivačica šumarske statistike, sanjala da sam četvrta žena arapskog milijunaša koji se divi mojoj stražnjici i omogućuje mi da provodim život jedući čokoladu i čitajući romane. Feminizam me spasio od zamki koje postavlja mašta."
Isabel Allende "Afrodita, Priče, recepti i drugi afrodizijaci"
Isabel Allende "Afrodita, Priče, recepti i drugi afrodizijaci"
Afrodita je prije svega knjiga ljubavi: Isabel Allende u njoj ispisuje vlastite najintimnije uspomene na prvu ljubav, poljupce i muškarce za kojima je čeznula. No, Afrodita je i kuharica, jer u njoj su i recepti, ali ne bilo kakvi, već oni koje ćete spravljati za nekoga do koga vam je posebno stalo. Knjiga je to iznimnih delicija, prava ljubavna gozba koju ćete čitati poput romana, a potom požuriti u kuhinju da isprobate makar kruh po mjeri omiljene hispanoameričke spisateljice. U ovom djelu, satkanom od ljubavnih eseja, abecede afrodizijaka i recepata, Allende slavi život, pisanje, hranu i erotiku: dakle sve što i sami najviše volimo.
Isabel Allende nas tom knjigom poziva doista na slavlje svih osjetila, ona nam uz čudesne recepte opisuje atmosferu kuhinje i romantične večere uz svijeće i tihu muziku.
"Tvoj dah je kao med, začinjen mirisnim klinčićem
Tvoja usta su ukusna kao zrela smokva
Tvoja koža budi okus zrele breskve na mojim usnama" je pjesma iz 12- og stoljeća koja nam dokazuje da slavlje osjetila budi u nama i ljubavni žar.
Pročitavši tu knjigu shvatih da je ljubav prema sebi samome, ljubav prema tijelu u kojem jednostavno živimo, osnova života i našeg postojanja u ovom ponekad okrutnom svijetu. Hedonizam tada više nije negativna konotacija našeg karaktera, on uistinu postaje ostvarenje Epikurove "radosne poruke" i njegove želje da život učini života vrijednim.
Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji osjećaj koji možemo spoznati, svjesno doživjeti i onda pamtiti. Aktiviranjem osjećajnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva doživljene ugode, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Dobrota ljudske prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih ugodnih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili. Svaki novo spoznati osjećaj ugode poboljšava okus stvarnosti, postaje čudesan začin njenog smisla, tajna u našem osobnom receptu postojanja. Smisao i sposobnost osjetiti u sebi ugodu i razlikovati je od neugode danas nazivamo samoosjećajnost, a onaj s kojim te osjećaje djelimo s drugima suosjećajnost.
“Ja ne znam šta bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio osjećaj ugode okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri promatranju nečega lijepog.” pročitah među redovima teksta Epikurovu misao.
Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u nama samima, u našoj kinesferi. Tko danas želi najaviti “radosnu poruku”, trebao bi iz sebe samoga širiti ugodu i znati je podijeliti s onima koji to ne znaju.
“Na ovome svijetu ima dovoljno kruha za sve ljude, dovoljno ruža, ljepote i ugode i dovoljno graška, da, graška u momentu kada njegova ljuska pukne. Nebo prepustimo anđelima, anđelima i vrabcima.” treperi Heineova poruka u mojim mislima.
Ljepota polja umjesto straha od pakla, grašak umjesto “kruha i biča” za svakoga, kako je to nazivao Nitzsche. Tada uistinu osjetim da je moje tijelo biološki Stradivarij. Iz spoznatih osobnih sposobnosti i mogućnosti proizlazi ugoda, simfonija neizgovorenog koja prelazi u spoznaju ugode, užitka i zanosa. Tko to uistinu isproba neće moći tome više odoljeti?
Dijana Jelčić
Post je objavljen 28.01.2016. u 07:47 sati.