Marketing
Vikend (akcija) !
Zanemariti ćemo umor i hodat ćemo.
Zanemariti ćemo osjećaj neznanja i djelovat ćemo (dobro) unatoč!
Zanemariti ćemo (realne) brige i voljet ćemo žestoko :)))
E, ubi me ovaj tjedan.
Pisat ću poslije, da se očistim,
sada stignem samo ovo:
Edit večernji:
Ovaj tjedan resio je svekoliki pomor električnih uređaja u kući.
E pa iskreno, ne znam odakle bih počela.
Što je krepalo prvo?
Sanjala sam prije desetak dana ,možda, kako prolazim silne blatnjave staze,
prvo bi se staza strmo spuštala dolje, skoro pod pravim kutom,
onda isto tako ludo strmo pela gore, nebu pod oblake.
Blatna do sklizanja. Kao Čokolino.
A ja sve tako ,kako staza zadaje, prvo spust,
napol sjedeći sklizanje dolje,
onda skoro četveronoški jedva penjanje gore.
Pa još jedna staza, dolje, gore......
Pa staza nikud ne vodi. Rezignirano 'ah,moram znači natrag!'.
Spuštanje ,penjanje, onuda kuda sam se maločas mučila....
Baš me izvozalo.
To je valjda bio naputak kako sa minimum psihofizičkih oštećenja proći kroz što.
Primjetiti da ima prepreka, i onda ih kako dolaze prelaziti kako znaš ali ih ne uzimati k srcu.
Crkla je skroznaskroz veš mašina.
Nakon što smo joj platili razne popravke u stvarno nedavno zadnje vrijeme,
nezahvalnica je neki dan ipak sasvim odustala od života.
Sad imam novu,vrti upravo svoj prvi krug.
Draga moja nova prijateljica :))
Krepao je i jedan radijator, otišao neki ventil.
Čačkanje po njemu (ventilu) je trajalo 15 sekundi i iznosilo sitnih 150 kuna.
Kaže čovjek , napisat ćemo 'odzračivanje', jer bi 'popravak ventila'
(na žalost nema opcija 'petnaestsekundno čačkanje')
bila puuuno skuplja.
Dobro, piši 150, samo da nemam ledenu špilju umjesto tople sobe.
Frižider od ponoći do zore živi aktivni život,
uz zvukove koji navode na pomisao
da je kuhinja u stvari garaža u kojoj stoji upaljeni traktor.
Meni je traktor sinonim za sve bučno i teško,
a možda činim traktoru nepravdu...
Pribojavamo se da će nas i on uskoro napustiti
(frižider) :(
Ipak ,glavna zvijezda sveukupne muke bio je novi mobitel.
Dobila sam novi mobitel,
kako zašto i koji nije važno za ovu priču.
Prvi puta u životu (bez podsmjeha) mogu na internet izvan kuće
(ne računam onaj izluđujući tablet za putovanja)
na pauzi posla mogu na blog. O,sreće! :))
I tako, imam ja taj mobitel nekih dva dana,
i tridesetog prošlog mjeseca, ničim izazvan,
on samo tiho ugasne.
Kao svijeća na vjetru
31. 12. damo ga Vipu.
Oni ga daju servisu, servis ga proglasi živim i zdravim, nije u kvaru.
Deset dana ga čekamo
(od toga, kasnije doznajmo, 7 dana on stoji u Ups-u)
Kada smo već izgubili svaku nadu, on stiže i.....pogađate?.....
krepa iduće jutro.
Tiho se ugasi kao svijeća na vjetru.
Sada, poučeni, nosimo u servis.
Tamo se vodi debilni razgovor......majstor ga gleda ugašenog i beživotnog.
priključi ga na punjenje i on se upali.
Komentar :eto, radi!
Nakon objašnjavanja kako čovjek nema uzase u gradu utičnicu struje,
da nije prihvatljivo da se sam od sebe gasi i više ne da upaliti,
što bi valjda ipak tebao biti indikator nečega lošeg,
majstor ga pristaje uzeti na popravak.
Da skratim, mob je proglašen pokvarenim, 'dobit ćete novi, i to sutra'.
Od tada do danas, kada smo konačno doznali gdje je
-jer u Vipu to jednostavno nisu znali, a ni u servisu,
u Vipu su tvrdili da servis mora znati, servis je tvrdio da Vip mora znati -
(a bio je u skladištu Ups-a)
i otišli sami po njega,
prošlo je osam dana.
Tako da je saga 'novi mobitel' ,
u trajanju od 31.12.15. do 23.1.16.
iznjedrila doradu popularne poslovice:
Sačuvaj me Bože talijanskog doručka,dječje nezahvalnosti i Vipove usluge.
Možete slobodno staviti i Ups-ove.
I sad, osjećam li se ja bolje nakon svega ovoga?
U stvari - ne.
Muka mi je ,pomalo, popuno.
Ajde sada, bok, budite dobri, idem gledati u novu mašinu!
:))
Post je objavljen 23.01.2016. u 08:47 sati.