Posljednja nedjelja 2015. godine bila je listopadski topla (ili možda ožujski)
Putujemo kroz Krapinu i Đurmanec u Donji Macelj
To jutro je počelo jako komplicirano, start je bio neuobičajeno kasan čak i za nas. Sjećam se ko da je bilo jučer. Prvo se nismo mogli dogovoriti kamo uopće idemo, a onda su neki nastavili spavati, a neki proučavati karte... kad smo stigli na Macelj već je bilo podne, a pješačenje do izvora Sutle 2:30- 3 sata u jednom smjeru.
Ulaz u maceljsku šumu je odmah nedaleko ceste, neposredno iza spomen crkve.
Žao mi je što zbog velike žurbe u startu nema boljih slika crkve i okoline, a kad smo išli doma bio je već mrak.
Ispod velikog križa je kripta u koju su položni ostaci 1163 žrtve ekshumirani iz dvadesetak masovnih grobnica po maceljskim šumama.
Moglo se je automobilom zaći duboko u šumu što bi nam i uštedilo puno vremena...
...ali na ovim tablama piše između ostalog zamolba lovačkog društva da se u nedjelju, radi održavanja lova ne prometuje šumskom cestom. Kako je to bilo samo tjedan dana od "druženja" s lovcima na Ivanščici već smo bili ludi od pomisli da ćemo opet imati peh na lovce.
U šumi nam se učinilo isprva da će biti ugodnije tj. hladnije...
Ali brzo se zagrijavamo, tempo nam je vrlo jak i kratki rukavi su nužnost. Nije loše za 27. prosinac
Ko za vraga nakon dva tri zavoja na putu evo prvog lovca na putu, čeka s napetom puškom da li će hajka pritjerati nekakvu divljač niz padinu. Objašnjava nam vrlo učtivo da dalje nastavljamo na vlastitu odgovornost. Ali nešto dalje nailazimo na veću skupinu lovaca koji se povlače iz hajke, kažu da je lov gotov.
Čude se našem kasnom startu i odluci da dospijemo do izvora Sutle koji je na samoj slovenskoj granici i još do mraka se vratimo :-) Ja se isto čudim, ali što je tu je, rekoh da ćemo pod baterijskim svjetiljkama valjda već nekako vratiti do auta. (Iako sam se onda sjetio da baterijsku svjetiljku nisam niti stavio u ruksak) Jedan od lovaca na neki čudan način poznaje i naše daleke zabačene krajeve centralnog Zagorja iz kojih smo stigli pa se interesira da li kod nas ima divljih svinja, dražimo ga (istinitom) pričom o nedavnom viđenju 3 kapitalna primjerka te krupne divljači (o čemu sam pisao ovdje:http://vajrapani.blog.hr/2015/12/1631991718/ogorcena-i-neogorcena-divljac.html)
Čudim se i lijepim čistim šumama bez pivskih flaša pobacanih kraj puta.
Tu se odvaja put do šumarske kuće Loborščak, ali to ćemo na povratku, ako stignemo.
Idemo dalje dobrom šumskom cestom i žalimo što smo poštivali lovačku tablu umjesto da smo se komotno dovezli tu i uštedjeli puno vremena. Jedan od lovaca nam je i sam priznao da oni nemaju pravo zabraniti nikome vožnju šumskom cestom, nego da su ono na tablu napisali onak, više na blef :-D
Promatram neku interesantanu stazu, koja vodi u unutrašnjost maceljske šume pored vrlo uređenog lovačkog objekta. Čak ima i "kućni" broj ;-)
A tu nizbrdo je lokalitet Ilovec, dosad najveća tj. najbolje istražena masovna grobnica na Macelju. Maceljske šume su nažalost obilježene tim tragičnim događajima kad su nakon drugog svjetskog rata pogubljeni mnogi ratni zarobljenici, nasumični ljudi koji nisu imali pojma o politici niti o tome što se sve događa u svijetu, niti za što su točno okrivljeni. Vrlo slično to je sudbini kalmičkog naroda u II. svj. ratu o čemu sam pisao ovdje: http://vajrapani.blog.hr/2015/12/1631992898/27-i-28121943.html
Maceljska divljina je nepregledna, među navećim je otocima donekle netaknute divljine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Ako pogledate na karti autocestu E59 Zagreb-Macelj, Maceljska šuma je sve ono čisto od civilizacije zapadno od autoceste od čvora Đurmanec do slovenske granice i malo preko nje. Također na istok se nastavlja preko autoceste ali to su već vrlo blagi brežuljci.
Najviše brdo- tim vrhom prolazi granica, to je vrh nemaštovitog naziva Maceljska gora 718m, najviši maceljski vrh. Literatura govori da je gore lijepo očuvani bunker iz II. svj. rata, o tome će još biti riječi nekoliko redaka niže. Inače na slovenskoj strani postoji i vrh Veliki Balinovac ali on je za metar niži od Maceljske gore iako se u nekoj literaturi može naći podatak da je baš Balinovac najviši maceljski vrh. (pri tome Donačku goru u Sloveniji računam kao odvojenu cijelinu od Maceljskog gorja)
Napokon se sa šumske ceste odvajamo strmo uzbrdo neko vrijeme dok staza ne uhvati izohipsu po kojoj se dalje bez prevelikih visinskih oscilacija može prilično ležerno šetati skroz do izvora Sutle
Srneća divljač prisutna je na Macelju.
Jaglaci za savršen proljetni prosinački dan
Vijugamo dugo dugo po izohipsi, cijelo vrijeme slovenska granica nam je na par stotina metara gore na grebenu...
... sve dok planinarska stazica na jednom prijevoju ne izbija na samu granicu. Granični greben (gledamo u smjeru istoka) lijevo je SLO, desno HR, staza po grebenu nije dio planinarske staze do izvora Sutle ali svejedno dobro je utabana, za pretpostaviti je da Slovenci puno patroliraju, možda i jašući na konjima, ne bih znao stvarno, samo vizualizram neke moguće scene ;-)
Sa tog prijevoja otvara nam se pogled na sjever u Sloveniju, na Žetale i ostala podmaceljska sela.
Ali na samom graničnom grebenu nalazimo osobit povijesni kuriozitet. Tu su svih godina ostali netaknuti Hitlerovi granični stupići. Svojevremno su predstavljali
granicu Reicha i endehazije.
Iako ovaj koji je na samoj trasi planinarske staze čini mi se više oštećen po rubovima od ostalih smo još vidjeli, a koji su dalje mimo staze, za pretpostaviti je da su neki kolekcionari otkrhnuli komadiće granita za suvenir.
Međutim u svojoj knjizi o planinarskim stazama Hrvatske Željko Poljak nešto vrluda po ovom pitanju, za grebenski stupić kojeg se dotiče planinarska staza prvo kaže da je iz vremena Austro-ugarske, a kasnije za iste takve stupiće koji se nalaze nizvodno uz Sutlu kaže izričito da su njemački.
Nažalost ne precizira ništa o navodnom austrougarskom porijeklu grebenskog stupića, a s obzirom da granica Slovenije i Hrvatske nije postojala u AU monarhiji čini mi se čudnom ta teorija. Iako je moguće da se zaista radi o nekakvoj geodetskoj koti iz tog davnog vremena. Nadalje Poljak spominje samo jedan grebenski stupić i to ovaj koji je na samoj planinarskoj stazici i za njega kaže da je iz vremena AU iz čega se čini da nije svjestan postojanja čitavog niza takvih stupića duž graničnog grebena.
evo još jednog
Sa slovenske strane slovo D (kao Deutschland?), a s hrvatske H je uklesano u kamen kao i na ostalih 3, 4 koliko smo ih primjetili. Bit će potrebna još jedna ekspedicija nizvodno uz Sutlu da bi smo utvrdili eventualne razlike između ovih granitnih stupića s grebena i onih za koje tvrdi Poljak da postoje u šumi nizvodno. To će morati pričekati do proljeća.
Brzo primjećujemo neprirodne tragove na grebenu. Iz literature je poznato da takvih rovova ima mnogo u ovom kraju, radi se o ostacima utvrđenih položaja kojima je svrha bila pokušaj da se spriječi prelaske partizana iz Slovenije u Hrvatsko zagorje i obratno. Nažalost tek naknadno smo saznali da na desetak minuta hoda grebenom uzbrdo postoji vrlo lijepo očuvani bunker, što je šteta zaista jer bilo bi dobro da smo i to mogli fotografirati. Uglavnom Macelj se prema istoku nadovezuje na Strahinšćicu, ona na Ivanšicu, pa ide Kalnik, Bilogora... (i začas si u Slavoniji, Papuk, Dilj gora...) dok se na zapadu u Sloveniji nadovezuje na Donačku goru, ukratko transverzala za potrebe gerilskog ratovanja dušu dala.
Moral je nizak, gps pokazuje još dugi marš do izvora. Ali trebalo je krenuti dalje, planinarska stazica se opet vraća na hrvatski teritorij, prateći granicu na manje od stotinjak metara.
vizura maceljske divljine gledano prema jugu.
Putem sam stigao još jedanput klonuti (i pridići se)
Vijugava staza izgledala je bez kraja i počeli smo gubiti nadu da ćemo za dana stići do izvora Sutle. Riješili smo još 15 min brzog napredovanja i onda se okrećemo i natrag. Hodali smo otprilike toliko i onda pronašli smo ne izvor, nego planinarsku tablu- 15min do izvora...
...a onda malo dalje i ovaj natpis. To nam je dalo krila i poletjeli smo do izvora Sutle
Odnosno kako ćemo vidjeti - izvira Sotle :-))
Slovenci su zavladali izvorom i postavili svoju tablu. Što je ok, jer čak i wikipedija kaže da je izvor u Sloveniji, pa onda valjda jest, ali možda samo za pol metra ;-) iako istini za volju na svim topografskim kartama koje sam ja vidio do sada izvor je ucrtan s hrvatske strane meje... baš neobično :-S
Vidimo da voda iz ovog malog zdenčića ponire nekud pod zemlju, a pojavljuje se na površini, prema literaturi, nešto južnije u obliku potočića Sutle koji sve južnije prema graničnom prijelazu Lupinjak i dalje nizvodno prerasta u ozbiljnu rijeku. Kao što sam već spomenuo bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti to i pratiti Sutlu nizvodno kroz maceljsku šumu do Lupinjaka, ali će plan morati pričekati neka druga vremena. Sad je bilo prekasno spuštati se u klanac u potrazi za potočićem.
Dobro pogledajte ovu sliku, ja sam gore u šumi iznad izvora, držim se za jedan granični stupić, to je točka kod koje granica iz smjera istok zapad okreće okomito na jug. (vidjeti sliku gps-track na kraju reportaže)
Evo izbliza tog mjesta iznad izvora.
jedan stupić je stari granitni (njemački),
a drugi je očito nešto novijeg (postjugoslavenskog) datuma, betonski
Još čaj i mali sendivč kraj izvora, treba se osnažiti za dugo pješačenje natrag na kojem više neće biti zastajkivanja, idemo natrag što hitrije da se prije mraka vratimo barem do šumske ceste.
hm...da, neobičan stvor disproporcionalne glave :-S Da li je to mitski godrnjač, biće koje od davnina terorizira zabačena sela u slovenskoj regiji Haloze od Maclja pa sve na sjever do Drave... ??
Brzi smo na povratku, vijugamo izohipsom...
...natrag do graničnog grebena smo začas, letimo na krilima (već otpisanog) uspjeha i za dana smo čak na šumskoj cesti tako da ćemo ipak još navratiti i do...
...šumarske kuće Loborščak.
Prema tabli u posjedu je krapinske šumarije, a sad kakvim sve festivalima se oni tu bave, teško je reći. Pečenjara je nezaobilazni dodatak svih festivalskih objakata, niti ovdje nije drugačije (pored objekta desno). Inače lijepo građena kuća od autohtonog maceljskog kamena...
...ali kolega se snebiva jer da je okolno popločenje izvedeno neukusno od benkovačkog kamena! Priznajem da je razlika u kamenu očita ali ne bih to sam primjetio i općenito u prijepore oko ukusnosti kamena ne ulazim, samo kao kuriozitet prenosim kakvo je opažanje stručnjaka.
Sa druge strane sam zbunjen hrastovim plankama koje omeđuju veliki pravokutnik.
Kolega mi objašnjava da je to boćalište. Nakon toga objašnjenja ostajem bez svakog teksta na nekoliko minuta.
Kad sam se pribrao krenuli smo nizbrdo prema parkiralištu iza spomen crkve u Donjem Maclju, tamo smo stigli pred prvi mrak, taman da provjerimo ulje i antifriz u turboautomobilu.
"Gps track" šetnje Maceljskim gorjem (naša ruta je crvena crta), kao što vidite izvor Sutle je u samom uglu (žuta crta je slovenska granica)- granica kod njega skoro pod pravim kutom okreće na jug.
