Pregled posta

Ho-ruk "ekspedicija"

Drugačije se nije moglo nego prvu nedjelju u novoj godini provesti na planini. Treba malo po malo pohoditi sve nepohođene vrhove Ivanščice više od 700m (a one ranije pohođene pohoditi ponovno). Projekt je to koji je započeo u toplom prosincu s Jelenskom pećinom (927m) i VVP-om (794m), a Belige (974m) sam odradio u samostalnoj šetnji još ranije. Sad je na red došla Batinska glava (984m), ta prijeporna ćuka. Prijeporna zato jer u narodnoj predaji (čitaj lovačke priče) toponim Batinska glava vezuje se uz ono što je na svim kartama zabilježeno kao vrh Belige. Pogreška je nastala po mojoj pretpostavci u vremenima 50ih ili 60ih godina kad je taj dio Ivanščice opustošio veliki šumski požar. Nakon toga padina koja prema kartama predstavlja zapadnu stranu Batinske glave u narodu se počela nazivati Zgorelevina (jer je zgorela) ali kako se toponim zapravo preselio na drugi vrh, deset metara niži i zračne linije cca 620m udaljen prema jugozapadu to ostaje pravi misterij :-))

Kolega Gnjevna Ptica (aka "glasnogovornik") uporno naziva ovu šetnjicu "ho-ruk ekspedicijom", ali s obzirom na našu povijest kasnih startova, manjkave opreme i nedosljednosti zacrtanim rutama po mojem sudu ovo je bio jedan od bolje pripremljenih i vrlo precizno odrađenih posjeta planini.

Mikroautomobil već dokazan u blatu nije nas iznevjerio niti u snijegu. Zametenim putom dovezli smo se čak na samo par minuta hoda do planinarskog doma.

Cilju ove štenje smo pristupili najbržim putem- planinarskom stazom pored belečkog planinarskog doma.

Pogled na gradinu Belecgrad.

Tek gore u visokom dijelu planine odvajamo se prema istoku i pristupamo grebenu kojim nemjeravamo stići na prijeporni vrhunac.

Malo sam ljut jer osjećam da me moj vodič (Sherpa koji je navodno već pohodio taj vrh) namjerno vodi težim putom.

Kako se vučemo grebenom na sjever vjetar brije sve jače, windchill efekt je podivljao :-) u nekoliko navrata obamire mi lice i nos, požalih što sam šal odavno izbacio s popisa zimske opreme :-(

Na kraju se greben udružuje s još dva grebena i to je to.



Kota Batinska glava je obilježena samo crvenom najlonskom vrpcom. No ovo je dokaz da kota zaista postoji i da se radi o legitimnom planinskom vrhu, dapače po mojem saznanju to je treći po visini vrh čitave planine- pa do 1000m fali samo mu sitnih 16m.

No na samoj koti je bilo nepodnošljivo jer vjetar se još pojačavao. Zašli smo zato niz padinu dalje prema sjeveru i tu smo našli zavjetrinu među nekim jelama, dobro mjesto za šalicu čaja iz termosice i za pojesti mali sendvič... Iako to nije više neka prava divljina jer makadamska cesta prema prema vrhu Ivanščice je jedva pedesetak metara niže.

Gledao sam nedavno na youtubu nekog Nijemca koji je posjetio pol hladnoće Ojmjakon u Sibiru i onda se tamo bacakao po snijegu (bez suvišne odjeće) pomislio sam da bi mogao i ja tako... Ta zar bi nešto bilo stavljeno na internet ako to ne bi bila dobra stvar? :-S

Nakon kratkog doručka otišli smo još onak proforma do Pasarićevog doma na vrhu Ivanščice, gužva je standardna u dane vikenda pa se nismo niti pokušali probijati do šanka i kuhanog vina... nije bilo potrebno jer još nam je ostalo čaja u termosici.

Francekovo sklonište uvijek je otvoreno, vrata lijevo od glavnog ulaza, nitko tu ne zalazi (jer nema šanka) To je vrlo mali prostor ali ako se nađete na vrhu Ivanščice u dane kada je dom zatvoren u Francekovom skloništu uvijek se moguće skloniti od oborina i vjetra, presvući se, pojesti mali sendvič ako ga imate itd...

Prenoćiti se može vrlo udobno (provjereno) na drvenoj klupi kojom je sklonište opskrbljeno. Ničega čudnog neće biti u uglu :-S

Osobito nakaradno bilo nam je vidjeti dvojicu jahača na quadovima koji su izignoriravši pisana upozorenja da se vrhu ne pristupa motornim vozilima dovezili se do pred sam planinarski dom. Da nije baš u tom trenutku prolazio domar koji ih je upozrio vrlo vjerojatno da bi se odvezli drito kroz vrata za šank...

Kolega Gnjevna Ptica (ovaj put u ulozi Sherpe) pozira na vrhu vidikovca i nakon toga odmah u spust.

Sada treba posjetiti i ostalih petnaestak vrhova koji prelaze 700m. Sljedeći na redu su Gradinovec (786m) i Mala Ivanščica (711m).

Post je objavljen 07.01.2016. u 22:59 sati.