Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoljeća
Rabie al-Adawiyye
"O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla,
tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj.
No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!"
Molitva abecede
Neki siromašan seljak, vraćajući se kasno navečer iz tržnice, primijeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši da bi mu dan mogao završiti a da se nije pomolio.
Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu.
Ali evo što ću učiniti: recitirat ću skroz polako cijelu abecedu pet puta, a ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“.
Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.
"Bog odgovara na svaku molitvu. Samo što je ponekad odgovor 'Ne',
za naše dobro."
Moliti se Bogu da nam učini nešto dobro je isto što i moliti sunce da nam sja. U božanskoj prirodi je da čini dobro, ne moramo ga za to posebno moliti. Bog čini i uvijek će činiti dobro bez obzira molili mi ili ne. Usto, Bog zna što nam treba i prije nas samih, prema tome ne trebamo Boga informirati o nečemu što već zna. ("Ta zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete.'' - Mt 6:8). Prema tome, kroz molitvu ne molimo Boga, nego sebe - da shvatimo i uvidimo da sve ono što molimo i očekujemo od Boga (a i drugih, uključujući ljude) moramo i sami biti voljni pružiti. Inače nemamo pravo na ispunjenje molitve. Ako očekujemo od Svevišnjeg (ili bilo koga drugog) da bude velikodušan, trebamo i sami biti velikodušni. Ako očekujemo od Svevišnjeg (ili bilo koga drugog) da nam nešto oprosti, moramo i sami oprostiti onima koji su nam se zamjerili. Zato i stoji u Očenašu: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim" - bit će nam oprošteno (i time molitva uslišena) ako i sami oprostimo. Ono što je bitno kod molitve je ono što mi molitvom mijenjamo, činimo i shvaćamo, a ne što Bog ili netko drugi kome se molimo čini, jer promjenom u sebi stvaramo promjenu izvan sebe. Zato se i kaže: ''Molitva ne mijenja okolnosti već nas."
"Svaki dan odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju odvoji jedan sat."
- Sv. Franjo Saleški (1567-1622)
Post je objavljen 05.12.2015. u 08:37 sati.