Vrlo često mi ovdje pišemo gluposti.
Vrlo rijetko ovdje netko nekome kaže da je napisao glupost.
Jako jako često pišemo loše postove, stavljamo bezvezne fotografije, sričemo dozla boga loše stihove.
Gotovo nikad nitko nikome nije rekao da mu je post loš, fotografija bez veze, i stihovi neprobavljivi.
Nerijetko čitamo manje ili više euforične samohrabreće postove, i znamo da će ta euforična samohrabreća individua tresnuti o zemlju i raspasti se u milijun komada.
Sjećam se samo jednom da je netko nekome rekao da nije dobra ta euforija i da potraži pomoć, u stvari lažem i meni je jednom to netko rekao.
Uvijek iznova gledamo žene zaljubljene u pogrešne muškarce, uvijek jednog te istog, ili sličnog.
Nikad im ne kažemo , dođi sebi nije dobar za tebe.
Gledamo ljude koji se ne ponašaju kako treba, prema drugima ovdje i pravimo se da ništa ne vidimo.
Kad netko nešto i kaže svi ostali Glume gljive.
Recite mi što je to što nas izmišljene likove priječi da budemo iskreni prema isto takovim izmišljenim likovima.
Što je to što nas kastrira.
I zbog čega u ovoj izmišljenoj realnosti nemamo makar mrvicu više hrabrosti nego u nevirtualnoj stvarnosti.
Baš me zanima.
Post je objavljen 27.11.2015. u 19:07 sati.