Marketing
Kontemplacije o sranjima
Odlazak doktorima najveće je gubljenje vremena. Ove godine sam se toliko naobilazila doktora da idućih pet uopće ne moram kročiti nigdje (nisam ni prethodnih pet). Ne da mi se ulaziti detaljnije u tu tematiku, to je sve moj strah od smrti koji je abnormalno velik. Kad čovjek nije dovoljno povezan sa sobom i svijetom, onda se boji i vlastite sjene.
Ja sam savršen primjer nelogičnosti, jer, kao dijete sam imala jake realizacije da nisam ovo tijelo. Međutim, s godinama sam se zatrpala u ovo tijelo i ovu psihu i ostala mi je jedino vjera u to da ja nisam ovo tijelo.
Moje realizacije vode me jedino tome da samoj sebi kažem "jebi se" jer sam zaista pretjerala s raznim strahovima i načinima kojima ću se zakopati. Opet.
Pa što i ako umrem sutra? Ironično, ja se zapravo vežem za to kako bi bilo mojim bližnjima da ja otegnem papke. Ajme, plakali bi. Ajme, bili bi devastirani (neki od njih, jel). Dobro čiji ja život živim? Tuđi? Imaginarni? Iracionalni? Sve to skupa, valjda.
Ili me naprosto starenje uhvatilo za imaginarna jaja pa se trenutno ne znam s time nositi. Ne mogu se više igrati s kockicama i slagalicama nego čitam nekakvu tešku literaturu koja stalno govori o smrti. I primjećujem nekakve flekice i točkice po licu. I bore su tu, da.
Ja bih bila savršen predavač. Imam toliko teoretskog znanja, no praksa mi je u kurcu. Kao i većini veleznanstvenika i filozofa koje stalno slušamo na raznim simpozijima, predavanjima ili na televiziji. Svi su oni popili svu pamet svijeta, a iznutra ne mogu sastaviti vlastitu križaljku. Vjerojatno ste primijetili da su najveći pametnjakovići i propovjednici baš ovi koji nemaju nikakva iskustva osim iskustva laprdanja o nečemu. Oni laprdaju o tome što bi željeli biti ili kako bi željeli da stvari funkcioniraju.
Izgleda da svi bolujemo od bolesti modernog doba- nespoznavanje sebe. Ono što mene brine je kako je do toga došlo. Imamo švedski stol mogućnosti, sve moguće sfere su nam dostupne- holistički pristup zdravlju, brdo alternative, klasična medicina je uznapredovala, self-help na sto milijuna načina, istočnjačka tradicija, zapadnjačka tradicija, razne ezoterike i vještičarenjja, pizde mile materine i nemamo ništa od svega toga. Možda nas je toliki izbor izbacio iz takta ili nam je opet fokus pobijegao na sve ostalo osim na nas same.
A Bog mudro šuti. Ili ga ne čujemo. Tako svejedno što je od toga dvoga istina kad komunikacija nije uspostavljena. Nama nedostaje komunikacija.
Vele da je Hare Krishna mantra Božji telefon. Mora da svi zovu, uglavnom je zauzeto.
Post je objavljen 23.11.2015. u 10:34 sati.