Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/otokpiwa

Marketing

JOŠ JEDNA UZBEČKA BAUŠTELA

Umeo me neki gastroenterokolitis. Nije za začuditi se obzirom na moje makrobiotičarske navike. Takve navike su u zemlji gdje se jede šašlik špikovan kobasicom i posut janjećim rebarcima naprosto nemoguće. Tako sam propustila drevni dio Samarkanda. Nakon jednodnevnog posta i hostelskog pritvora, nisam propustila velebni kompleks Registan - 3 medrese oko plaze, srušene u nekom dvadesetostoljećnom ratu. Nedavno su obnovljene još starije, urednije i poslije rekonstrukcije lijepe, sjajne i raznobojne na slikama. E zato je puno poučniji obližnji Shahrisabz - rodno mjesto Amira Temura.

U Shahrisabz je tek stigla mehanizacija, tj. tek je počela obnova. Dakle, kako je centralna palača Ak-Saray još u ratnom stanju - nedostaje joj skoro cijeli luk i ovako impozantnog ulaznog portala, a tijelo je ostavljeno zjapeći. Međutim, ovdje se jasno može vidjeti prava struktura masivnih dijelova zgrade koja je po svoj prilici ista kod sviju u ovom regionu. Reklo bi se: na njoj se baš vidi duša gradnje. Sve cigla maštovito zidana, zavisno o mjestu na kojem se nalazi i onda ožbukana debelim slojem blatnjavaste žbuke koja očito dobro drži. Nakon svih boja i sjajila, ipak mi ova nevoljna palača, tako skršena, izgleda velebnije i spektakularnije nego ijedna druga do sada.

I ne samo to. Netko mudar stavio je kolosalnog konjanika Amira pred ulaz. Arheološka istraživanja pokazala su da on jest bio neobično krupan za sitne uzbečke standarde. Takvim postavom su na svim promatračevim distancama njegova pleća uokvirena masivnim prolazom. Od toga je Amir za barem 20% plećatiji, a plećatost je (to svi znamo) glavna fizička osobina svakoga junaka. Dakle, figura odlično!

Opće je poznato, identitet mlade države najbolje se radi gradnjom, a manje je poznato da se još bolje gradi prethodnim rušenjem! Kako bi se osigurala dobra percepija grandezze ulaza u palaču i same skulpture, netko (možda ista osoba koja je posadila konjanika) se sjetio da treba porušiti sve naokolo pa je veći broj mahala odrezan skalpelom u korist enormne plaze. Na plazu su prije betona došla stabalca. Koliko god Uzbekistan bio tamo neki -stan, toliko ima u njemu logike - tek poslije stabalaca idu betoni, bazeni i ostale ludosti. Kako su mahale odrezane, tako se mogu vidjeti presjeci kuća uživo. Iz perspektive pješaka zainteresiranog za tipogiju stanovanja nema ništa uzbudljivije. "Lipo je ko voli."

I po svuda je bauštela. Radnici žive, jedu, spavaju po svakakvim nišama, prolazima i to uglavnom džamija i medresa !koje su u funkciji! razbacanih oko plaze. Baš da ti srce zazebe. Rijetki su, i nevjerojatni, trenuci kada mi nedostaje Inspekcija zaštite na radu.