Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jutro

Marketing

Ipak.

Pozelio sam danas
Mozda cak I prije.
Ne znam.
Nisam vise ni siguran
kada nesto pozelim
Da li ja stvarno to zelim
mozda sve to bila je varka.
Mozda nista.
A nesto se tako lagano pretvara u sve
svasta.
Ja letim
U agoniji I nemogucnosti da dotaknem tlo
Ja prelijecem svoju sjenu
Laksi od zraka
Tako odvratno I nepodnosljivo lagan
Crtajuci samo obrise po asfaltu
Koji podsjecaju na mene
Kada sam jednom u svoj svojoj moci
Na putevima ostavljao svoje tragove
Jednosmjernom ulicom
Na putu noci.
Koje su neki drugi ljudi
Slijedili.
Da nastavim...
Pitam se da li cu moci?
Procitao sam neke nevjerovatne rime
Nisam mogao da ne upitam,
Dal sad se ljudi ponose time
cega su se ranije
Stidjeli?
Dal' se ponosim?
Cime?
Svaka misao koja prokljuca
u mome umu brzinom munje
raspline se
U nevidljivu paru
zagadjuje zrak
Oko nas,
U nama
Moj um je najcrnja tamnica od svih.
Sjecas li se pjesnikovih rijeci tih?
Ja slutim da u njima se krije
Ne samo istina,
Nego sudbina.
Dok znoj sad hladno lice mi mije.
Po mojim zidovima tragovi stopala
Hodao sam nocas u snu.
Ne samo hodao,nego se u svom morfoizmu
Stopio sa zidom dok su mi stopala
tonula u mekanu povrsinu hladnog betona,
prema dnu
Po mome srcu kisa je pala.



Post je objavljen 10.11.2015. u 23:02 sati.