Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Nastavak vinske turneje Makedonijom - kako dobiti pet kila u četiri dana

U blizini Negotina, poznatom po opusu benda Let 3, pogledali smo, kao uostalom i svugdje na putu, prekrasne vinograde na brdu Lepovo - ipak smo došli u berbu, a zatim mezili u vinariji Bovin. Prva privatna vinarija u Makedoniji (1988) šampion je u brojnim kategorijama crnih vina, a možete ih piti i u slavnom Monte Muliniju. Za poklon nam domaćini nude zlatnu rakiju lozovaču, čisti nektar, ali i finu višnjevaču. Svi biraju rakiju osim mene, a ljudi iz vinarije su u čudu – gledajte, rakija je za muško društvo, a višnja ipak za dame. Smijeha nije nedostajalo, kao ni vina, a toplo preporučam Alexandar 2013 (vranec, cabernet sauvignon, merlot), kao i ubojitog Imperatora. Za kraj, ako imate 150 eura viška, nabavite kupažu My way za okruglu godišnjicu nečega. Božanstveno, puno, kompleksno, konkretno - poput poljupca Monice Bellucci!



Vinarija Popov nas je dojmila najboljom atmosferom, u kojoj sam se osjećao kao Tito s Nehruom i Naserom, bez Jovanke, a i konačno smo pojeli prve prave makedonske ćevape - dotad smo „morali“ uživati u brancinima, pastrvama, steakovima... Slobodno me mrzite, ali kako sam rekao u uvodu, vjerojatno sam to nečime zaslužio. Dakle, divota. 200.000 litara nektara odavde godišnje ode u Makedoniju, SAD i Japan, a uživali smo ponajviše u Temjanici (žuti muškat), Sauvignonu, Cabernet sauvignonu 2011... Dakle, Temjanika je mirisno slatko vino idealno za kraj menija... Blaža verzija istarskih muškata, milina!



Prespavali smo u Strumici uz kratak posjet ovom gradu kojeg brojni Zagrepčanci pamte po služenju u JNA. Osramotio sam se slikajući sa zvijezdom u asfaltu Darka Pančeva, jer je to bila zvijezda Gorana Pandeva, ali čovjek nakon 25 godina zaboravi čitati ćirilicu. Odmorili smo i pijuckali u prekrasnoj, modernoj i nevjerojatno visokoj vinariji Dalvina, uživajući u bogatom izboru vina, i kolaču za kraj – fantastičnom portu koji samo što nije ugledao svjetlo dana!

Predzadnja vinarija na putu je bila pored Štipa, a ime joj je Ezimit. Tu bi bilo dobro prezimit, pomislih, i doživim konačno prosvijetljenje kad su nam na stol nakon fantastične Temjanike iznijeli i pastrmaliju, tradicionalnu štipsku pogaču sa pečenom govedinom. Čamčić sreće okupan vrhunskim vrancem koji poput srca na pladnju daje sve što i Makedonija - slatkoću, toplinu i ljubav. Duga priča s ekscentričnim vlasnikom, cigare, rakijica, porschei, vinarija, barique... A što smo sve saznali o Štiplijama - ostat će zauvijek u Štipu...



Budimo se u lovačkom hotelu Kamnik iznad Skopja, snimamo prekrasan grad ove zemlje sretnih ljudi, pozdravljamo se sa starom poznanicom, enologinjom Josipom Andrijanić koja je nakon bosansko-hercegovačkih, hrvatskih, australskih i američkih vinarija svoje mjesto našla u vinariji Chateau Kamnik, smještenoj na obroncima iznad metropole. Dakle, stvarno dvorac, kule, impresionisti po zidovima, aluminijske etikete za butelje od 8 eura.... Čist luksuz i dostojan oproštaj. Terroir Vranec Grand Reserve za kraj. Nema dalje... To je Makedonija u čaši!

Uglavnom, četiri dana i 300.000 tona grožđa kasnije, gotova je i ova berba, a ja pet kila teži i još toliko puta psihički puniji laskam teti na aerodromu jer imam pokoju kilu viška u kuferu – gospođo, bolje da niste i mene izvagali, ne bih se nikad vratio kući. Šarm prolazi, mašemo Makedoniji, zemlji gdje se divno jede i fantastično pije, a teško da ćete igdje na svijetu sresti bolje i nasmijanije ljude. Došli smo da bi se vratili, ponovit će se..

Post je objavljen 07.11.2015. u 06:32 sati.