Što više vrijeme prolazi sve više mojih znanaca i prijatelja nestaje sa životne scene. Sasvim normalna stvar ali čovjeku je teško prihvatiti da neke ljude više ne može sresti u ovom životu.
Danas će biti posljednji ispraćaj Marije Jeline, kako smo je svi zvali. Bila je jedina kći majke udovice, koja se je odlično nosila s nesrećom samohrane majke šestero djece, bez ikakvih stalnih prihoda.
Uvijek je bila vedra i nasmijana, a njenu vedru narav je naslijedila i kći. Sjećam se večeri kad bi ostala sa mnom i mojom pok. sestrom, te bismo zaspale sa osmijehom na njezine šale, a i kasnije, kad bi se susrele, uvijek je imala poneku šaljivu pjesmicu...
Međutim kad je ostala udovica Marija se "dala po tuzi", kako bi rekli naši stari, što ju je odvelo u izolaciju iz koje je nisu uspjeli izvući ni njezini najmiliji.
Kad sam je susretala nakon presudne prekretnice u njenom životu nisam mogla prepoznati onu šaljivu osobu iz mladih dana!
Ostaje mi samo da reknem: POKOJ JOJ DUŠI!
Post je objavljen 05.11.2015. u 11:11 sati.