Sa dvadeset si lijep, zgodan, pametan.
Sa trideset si lijep ,zgodan, pametan.
Sa četrdeset si lijep, zgodan i pametan, ali u tim godinama ne radiš stvari namjerno. Ja to više ne radim.
Ne tjeram inat, nisam tvrdoglava kao u tridesetim, nisam prepametna kao u dvadesetem, sad sam mirna.
Mirna u toj mjeri da nikome ne tjeram inat. Sve što radim, radim onako kako mislim da treba. Griješim naravno, ali ne namjerno.
Nisu to neke velike greške, presolila grah, kruh mi neslan, pizza nije dovoljno okrugla, kiflice su preslatke, šnicle tvrde, ima toga još i kao ja to sve namjerno radim.
Eto kakva sam, pored svih problema u životu ja namjerno svaki dan kuham i stojim uz šporet sat, dva i onda od nas petero ili trenutno četvero kojima je to sve odlično, jedno se nađe da zanovjeta.
To nema veze sa hranom, nešto je drugo u pitanju, manjak ljubavi, manjak sexa, manjak para, tko bi to znao. Reci naglas, ja ne mogu čitati misli.
Smiješno i ujedno tužno.
Da mogu namjerno bih otišla u pm i ne bih se vratila, ali to je nemoguča misija.
Da mogu namjerno bih otišla na put oko svijeta, ali....
Da mogu namjerno bih svojoj djeci osigurala sretnu budučnost
Da mogu namjerno bih bila savršena, ali nisam.
Namjerno radim ne namjerne greške u svom životu.
Namjerno sam ovo zamotala u celofan, da bih ispala pristojana, a najrađe bi opet po stoti put otišla u neku stvar.
Post je objavljen 03.11.2015. u 10:55 sati.