Pregled posta

Stajati na mjestu znači nazadovati!

.................................................KRALJICA OBITELJI JE UVIJEK S NAMA

Na ovogodišnjoj redovnoj skupštini Molitvenog vijenca Kraljice obitelji 26.rujna, između ostalih zadataka koje smo trebali riješiti, bilo je i usklađivanje Statuta sa novim Zakonom o udrugama. Naime, novi Zakon donio je neke obvezujuće promjene i dopune koje su sve udruge morale prihvatiti i ugraditi u svoje Statute.
Međutim, poznato je da se promjene ne prihvaćaju baš uvijek s radošću i bez otpora.
Takvo nevoljko raspoloženje i otpor prema promjenama pojavilo se je i u dijelu našeg članstva.

I tu se opet pokazalo da Bog o svemu vodi brigu pa nam je tako u dnevnom čitanju nenametljivo poručio što On misli o tome. U čitanju se, naime, govori o Jeruzalemu kao otvorenom gradu.

Evo čitanja:

Zah 2,5-9a.14-15a

Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže. Upitah ga: »Kamo ideš?« Odgovori mi: »Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug.« I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe ususret i reče mu: »Trči, reci onome mladiću ovako: ‘Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. A ja ću mu’ – riječ je Gospodnja – ‘biti ognjen zid unaokolo i slava njegova sred njega.’«
»Kliči i raduj se, Kćeri sionska,
jer evo, dolazim usred tebe prebivat’« – riječ je Gospodnja.

»U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe.«

"Jeruzalem će biti otvoren grad....."

O toj otvorenosti za promjene progovorio nam je i naš duhovnik don Anto Stojić:

"Znam da među vama ima i onih, uostalom ima ih u svakoj zajednici, koji su nekako vezani uz tradiciju, uz ono što je već prokušano, što je negdje zaživjelo kao višegodišnje iskustvo. Ali, ima i onoga što još treba otkriti i što je Duh pripremio za vas i za cijeli ovaj pokret molitveni, tako da se nitko ne bi trebao bojati: ni oni koji su sigurni zagovaratelji provjerenoga ni oni koji se otvaraju novome jer moramo se obnavljati. Uostalom Crkva živi već 2.000 godina baš tu istinu: obnavlja se neprestano, ali uvijek ostaje vjerna svojim korijenima, kao stablo koje je vjerno svom korijenu i ne da se iščupati. Tako nekako i mi ostajemo vjerni korijenima, ali moramo ići naprijed i ne možemo ostati na jednom mjestu, osobito ne na istom mjestu.

Duh nas vodi. Budimo zahvalni za ono što je učinio i što danas čini i s pouzdanjem prihvaćajmo ono što nam je namijenio za budućnost. Treba se otvoriti. U Crkvi imamo sv. Petra i sv. Pavla. Na Petrovo slavimo i jednog i drugog. Petar je tradicionalist, korijen, nešto što stalno mora biti prisutno. Pavao je nešto sasvim suprotno: ne sidro nego on mora ploviti i navijestiti Evanđelje poganima. To je bilo šokantno za Židove i nisu mogli vjerovati kad su to čuli. Nisu mogli vjerovati da bi Bog tako nešto dopustio. Pavao je otisnuo tu lađu Kristovu u svijet među pogane jer to je bila volja Božja i to je trebalo napraviti unatoč tomu što su se mnogi od apostola Isusovih tome protivili.
Tako je isto i kod vas: u vijencima ima toliko toga dobroga što treba očuvati bez daljnjega i vi, koji ste za to, ne dajte se! Vi morate braniti korijene, a vi koji ste otvoreni novome i koje Duh potiče da idete dalje, vi ne možete ostati i stajati nego trebate povući i one ostale za sobom jer stajati znači nazadovati.
Vjerujemo da je volja Božja za nas najbolji put.
Marija bdije nad nama i podržat će nas i kao Majka i kao pomoćnica.
I ovdje smo okupljeni pod Njezinim plaštom u ovom remetskom svetištu Najvjernije Odvjetnice Hrvata.



Post je objavljen 29.10.2015. u 21:57 sati.