Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Ja ću ti presuditi, gnjido

 photo gun_gun_zpset5uac5j.jpg

Nazvao me Živko sav uzrujan, da jesam li vidio onu farsu od suđenja Horvatinčiću. Bjesnio je jedno pet minuta kao da je on osobno involviran u čitavu tu priču, kao da su njegovi roditelji iskosani propelerom tajkunove jahte.
- Da ne povjeruješ – zgražao se.
- Ma dobro , ohani čovječe, ionako se ništa tu ne može. Nego pričaj što ima kod tebe.
Uzdahnuo je.
- Stric mi umire. Doktor je priopćio kako mu preostaje još svega deset dana.
- Žao mi je – rekoh.
- Ne mora ti biti. Nisam s njim imao baš neki odnos. Taj je u životu najblaže rečeno bio blaziran.
- Nešto mu se dogodilo pa je postao takav – zanimalo me.
- Ne, naprosto blaziran. Bit će da se takav rodio.
I tada je povezao stvari s udaljenih područja.
- Znaš, svako u terminalnoj fazi trebao bi učiniti barem jedno građanski dobro djelo.
- Na što ciljaš – upitao sam.
- Trebao bi nabaviti gan i krknuti korumpiranog sudca, prevrtljivog političara, bešćutnog tajkuna, nezajažljivog menadžera, nasilnog policajca, pohotnog svećenika, krvožednog klerofašista, pedofila, neurokirurga s kupljenom diplomom, nezainteresiranog socijalnog radnika, drskog ratnog profitera, amoralnog odvjetnika, potkupljivog sudskog vještaka, sadistički raspoloženog sveučilišnog profesora, histeričnu učiteljicu, osornu glavnu sestru, beskrupuloznog farmaceuta, bilo koju društvenu štetočinu. Lista je poduža…
- Ne ide to tako - rekoh – u Bibliji je zapovjeđeno: ne ubij! A u Hrvatskoj je 90 posto katolika.
- U redu, onda svaki pošteni ateist u terminalnoj fazi trebao bi posegnuti za oružjem i srediti gamad.
Tada sam se prisjetio nečeg.
- Jesi li ikada čuo za britanski film Parting Shots – upitao sam.
- Ne – spremno je odgovorio.
- U njemu Chris Rea upravo glumi osobu koja je saznala da mu je preostao šest tjedana i odlučuje se osvetiti svima koji su mu napakostili u životu.
- Eto vidiš, scenaristi su nadošli na istu zamisao kao i ja s tim da su oni stvar sveli na personalno, što je ipak etički stepenicu niže od moje ideje.
- Dobro Živac, znaš što ti je činiti ukoliko ikada oboliš od raka.
- Bogami znam.
- Ipak, nadam se da se to neće dogoditi.
- Možda bolje da se dogodi.
I tu smo završili razgovor. Imao sam za obaviti nekog posla u gradu.


Post je objavljen 26.10.2015. u 13:23 sati.