kao juha sa slovima
Neko jutro, u pola sedam
noć je još bila sasvim
bilo je pola neba oblak
a pola neba neoblak
sa jednom jedino velikom zvijezdom
jako velikom
počinjem sumnjati u svoj razum nekad
a i razmišljam, kako je krenilo,
da počnem učiti Brajevo pismo
dok još imam vremena.
Sada sam u modusu noćne vježbe joge
jer sam ustanovila da ni pod kojim varijantama
ne stignem ništa mirno vježbati danju
kamoli meditirati ili uopće
dobiti tišinu
kao takvu
---------------------------------------------------
Možda se netko sjeća,
jednom sam pisala o vlastitim iskustvima
(na onom pobrisano-poluoživjelom blogu)
sa osjetima u tijelu koja prate velike energetske promjene
kada ti netko umre od bliskih osoba
kada se dijete u tebi začme
kada se događa trenutak-prekretnica
koja će se pokazati zadnjim onakvim trenutkom
koji pripada prošlom režimu
i budućem režimu
most i veznik
a i u Castanedinim djelima isto se spominje
promjene energija
doživljavaju se kao muka u trbuhu
neugoda u srcu, pleksusu
ako paziš, osjetiti ćeš.
Jučer navečer,
usred prošle noći točnije,
nisam pazila nego me je probudilo
grčenje u trbuhu
grč,pa popusti
grč, pa popusti
ne, nije mi bilo sila na wc
nisam bila niti gladna, niti žedna, niti bolesna
ali trajalo je
neugoda, bol,
neugoda,bol
tek mi je danas sinula poveznica sa energetskim mijenama
tko će ga znati
je li to to.
--------------------------------------------
Ali danas, danas me je nešto posebno raspigalo.
Srušilo mi je obrambene sustave.
Možda probudilo sujetu, u svakom slučaju razdrmalo me je.
Prosječnom površnom gledatelju bi se činilo da pretjerujem,
ili da bi mi trebalo biti drago.
Pitali su me na poslu dopuštam li da se skuplja lova za mog supruga
što je meni kao da se skuplja za mene osobno.
Isto mi je to.
Obično organiziramo kutiju za donaciju kada se skuplja za nekog u krizi.
Ali, taj netko redovito nije prisutan pri tom skupljanju.
Ništa ne zna i dobije lovu kao poklon.
A ja jesam prisutna.
Kolege žele skupiti lovu, jer osoba kojoj sam u povjerenju rekla koliko koštaju alternativni ljekovi koje suprug pije
nije doživjela to 'u povjerenju' i očito je izbrbljala dalje.
Pa su se sad javili dušebrižnici i tjelobrižnici.
A meni, umjesto da mi je drago, valjda bi netko želio novce
osjetila sam takav bijes i takvu ljutnju da nemrem doći k sebi.
Mi u stvari ne trebamo tu lovu, ali nije to to.
Imamo pomoć s drugih strana.
Oni bi dali lovu, ali ne bi uvažili moje osjećaje
i činjenicu da mi je glupo gledati kako stoji kutija za skupljanje pomoći.
Za mene.
Kaj će mi takva neugodna pomoć?
Kad sam rekla da suprug to ne želi (a i rekao je da ne želi)
onda su još forsali, da sad ne opisujem u detalje.
Ta netaktičnost i njihova nespretnost kako da izvedu prikupljanje novca
me je skroz razbucala.
Pokvarila dan.
Neki dan se oženio naš kolega.
Htjeli smo mu kupiti poklon, mi najbliži suradnici.
Nismo ga nazvali da ga pitamo smijemo li.
Nismo brojali novce pred njim.
Nismo spominjali troškove.
Razmislili smo sami sa sobom, skupili lovu, obavili šoping,
javili mu što smo učinili i utanačili primopredaju poklona.
Od srca i jednostavno.
Koliko je to teško?
Biti uviđavan i taktičan?
Post je objavljen 23.10.2015. u 22:39 sati.