Marketing
Mit o urbanoj Hrvatskoj
Demarkaciona linija
Demokracija nije stanje garantiranja izbornoga prava. Ustav je ustoličio demokraciju, ali zakoni trebaju osigurati istinsku demokraciju.
Navodeći (politološki) epski neuspjeh HDZ-ovih vlada (tipičnih titoističkom konceptu poimanja i odnosa prema stvarnosti), nužno je obrazložiti stanje (koje upućuje na veliku zabludu najnovije hrvatske povijesti).
Nužan uvjet za ostvarenje demokracije je materijalna neovisnost birača. Hrvatska država je ostvarila materijalnu neovisnost stranaka (koje nužno ne moraju biti demokratske, ali funkcioniraju u demokratskom okružju).
HDZ-ova popustljivost prema SDP-u se očitovala u dobroj materijalnoj ostavštini raspadom socijalizma i Jugoslavije (iako su članovi odreda bili sudionici totalitarnoga režima koji je srušen).
Račanova era (grabljenja u ime partije) i milanovićeva kukuriku koalicija poprimila je tragične razmjere. Jedini cilj (nestručne i nemoralne vlasti) je bio nagrabiti što više za dugoročnost političkog postojanja (plaćanja medija, sudbene vlasti, tajnih službi, procjena, naručenih anketa, ... sredstava za politički i specijalni rat). Milijarde su slili (s kojima će nas trovati svojim proruskim idiotskim stajalištima).
Kako je moguće (u posvemašnoj materijalnoj neimaštini) da nas stranka koja je sudjelovala u socijalističkim progonima Hrvata, podupirala Jugoslaviju (protiv Hrvatske), podupirali Srbe protiv Hrvatske, podupiru Srbe protiv Hrvatske popljačkaju u stotinama milijardi ...i ostanu politička stranka u RH. Otvoreno su htjeli vratiti Hrvatsku u južnoslavenske integracije (Region). Otvoreno su sabotirali izlazak iz gospodarske krize i produbljavali je ...
Materijalna sredstva glasača su nedostatna za poimanje Hrvatske kao demokratske države. Kerum je u Splitu s dvjesto kuna plaćao glasove umirovljenika (i dobio gradonačelničke izbore). Milan Bandić sa sto-dvjesto kuna plaća umirovljenike i dobiva gradonačelničke izbore u Zagrebu. (Lijanović je u BiH sa 100KM plaćao glasove na parlamentarnim izborima i dobivao izbore.)
U Hrvatskoj su ljudi materijalno ugroženi i politika ih ne interesira. Političari su svijet za sebe (dok ima novaca, a kad nema novaca onda tvore svijet s biračima), sirotinja ne glasuje (njih kupujete).
SDP ima najmanje birača (najviše glasova mora kupiti, najviše mora ukrasti/otuđiti). Najbrutalnije moraju krasti izbore (preko prebrojavanja glasova i izvještaja izbornoga povjerenstva.)
Svaka politička opcija zagovara političke svjetonazore sociološke grupe koju zastupa (SDP zastupa, u krajnju ruku, čudne političke ideje kojih se sami ne drže, propagiraju proruske političke interese umotane u obmanjivanje glasača o "socijaldemokraciji"). SDP svojom (titoističkom) obmanom i laganjem stvorio je mnoštvo sirotinje (teorijama o socijalizmu (državnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju), ravnopravnosti (unatoč tome što materijalna dobra treba radom ostvariti, a rad ubija ...), izdašnosti raznih besplatnih dobara (koja nikad nisu besplatna, besplatna su samo nekima)).
Upravo je "kupovanje" apolitičnih (siromašnih) glasača stvorio novu (brojniju) generaciju (apolitičnih) siromaha (koje treba kupovati na izborima) ...
Primjer (grad Zagreb i crveno-bezobrazna koalicija). Država (u javnoj potrošnji) rasipa novce na sveučilišta, biblioteke, muzeje, sportske objekte, škole, vrtiće, kazališta, bolnice (nesrazmjerno ostatku Hrvatske) i izaziva priliv građanstva (i seljaka) u (metropolu) Zagreb. Koncentracija stanovništva u bazenima (zagrebački bazen) (po Prof. dr. sc. Anđelku Akrapu, Ekonomski Fakultet u Zagrebu) izaziva ekonomsku (uz demografsku) smrt (sužava se opseg gospodarskih aktivnosti, smanjuje BDP, smanjuje demografska obnovljivost, ...) po stručnim upozorenjima je katastrofalna politika po opstojnost Hrvatske. (Ali u narodu, preseljenje u Zagreb je pomak na bolje ...)
U četiri godine vlasti pokrali su državni proračun, dodatno osiromašili siromašne, i tim novcima nastoje kupiti siromašne kako bi zadržali vlast (daljnjom politikom siromašenja).
Zakonodavac zakonima prisvoji vrijednost, tom vrijednošću plaća poslušnost "vlastitih" birača i nazove ih urbanim glasačima. Urbanom Hrvatskom.
Istina ruralna Hrvatska ima jaje i krompir. Nije dužna prodati političko pravo za komad kruha (niti mjesto na fakultetu ili bolnici).
Na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski Sabor 1908.g. od oko 2,5 milijuna stanovnika biralo je oko 35 000 glasača (a pravo glasa je imalo oko 45 000 glasača). (Što bi se i danas činilo prihvatljivim.)
Ali je umjesto osporavanja prava glasa, danas (po međunarodnim dokumentima i povelji UN) kupovina glasova zabranjena.
Oni koji računaju na glasove urbane Hrvatske, računaju jer su ih platili ... i tako su se prokazali kao politička opcija kojoj je zabranjeno izlaziti na izbore.
(Iako je razvidno kako je sdp trulež u hrvatskom tkivu, neometano bogaćenje te partije na račun građana RH je jamac kako će iznova uraditi politički puč i preko hdzovaca koji su na bunici iznova zacrniti Hrvatsku svojim idiotizmom ... HDZ će pobijediti (i sebe i svoje birače), iznova!)
Post je objavljen 22.09.2015. u 01:28 sati.