Na raznim (više ili manje javnim) skupovima, sletovima, druženjima i sličnim događanjima na kojima je prisutan veći broj ljudi, normalno je da će se naći fotografa i snimatelja. Bilo onih koji snimaju mobitelima, bilo onih koji snimaju svom silom foto i video opreme.
Međutim, osim njih, uvijek će se u takvim gomilama naći i nekoliko pojedinaca kojima "jako smeta snimanje". Takvi će već u prvoj minuti, snimatelju s najvećim aparatom (a rijeđe baš svim prisutnim snimateljima), dati do znanja "da se nju/njega ne smije snimati". Iz ovog ili onog razloga.
Na nekim manjim događanjima gdje nema puno ljudi, takve želje, da snimatelj vodi računa o tome da ne snima nekoga "tko se ne voli slikat" ili "koga se ne smije snimat", još donekle i mogu proći, iako takvi zahtjevi zapravo snimateljima predstavljaju dodatnu brigu (davež). Međutim, na većim masovkama gdje gomila broji na desetke, stotine ili tisuće ljudi, takve stvari jednostavno ne prolaze. Nemoguće je snimateljima zapamtiti baš te ljude "zabranjene za snimanje" u ogromnoj gomili.
Jedna opcija za ljude "koje se ne smije slikat" je svakako ta da, ako im smetaju kamere, uopće ni ne dolaze na takva grupna događaja gdje se očekuje snimanje. Naime, tamo gdje se svi međusobno naslikavaju uvijek postoji šansa da se taj jedan pojedinac koji se "ne voli" ili "ne dozvoljava slikati" nađe nekome u kadru, pa makar kao slučajni lik u pozadini.
S druge strane, ako već moraju doći, najbolje je da se drže po strani, daleko od "akcije", ili se pobrinu da stoje iza fotografa, gdje je manja vjerojatnost da će nekome upasti u kadar. A uz to ako već vide da netko snima prema njima, ono što sami mogu učiniti je ili okrenuti glavu, prekriti lice ili izaći iz kadra. (Naime, svako pravo nosi i dužnost, pa tko želi ostvariti svoje pravo da ne bude snimljen ima dužnost i sam voditi računa o tome, a ne očekivati da isključivu dužnost prema njemu ima(ju) snimatelj(i)., op.a.)
Post je objavljen 07.09.2015. u 16:07 sati.