Čas proslave,tragovimaistine.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tragovimaistine

Marketing


Čas proslave




Često puta se može čuti kada neki sportaš uspije ostvariti neki značajan sportski rezultat, njegova izjava za medije glasi: „Konačno je došao moj trenutak slave!“. Političari kada pobjede na izborima, tada slave, jer je nastupio njihov čas.

Vjenčanja, godišnjice, uspjesi, nagrade i razna druga značajna postignuća i događaji, kada to u sebi osjetimo, a mogli bismo i naglas uzviknuti, da je upravo nastupio trenutak naše slave!

Postoji tako jedno vjenčanje za koje malo tko nije čuo, unatoč tome što je od tada prošlo punih 2.000 godina. Na tom vjenčanju u Kani Galilejskoj, među uzvanicima bili su Isus, njegova majka Marija i Isusovi učenici. Kada je za vrijeme svadbe ponestalo vina, Marija, vjerujući da Isus može razrješiti ovu neugodnu situaciju, se obrati Isusu sa riječima: »Vina nemaju.« Na te Marijine riječi, dalje čitajući biblijski izvještaj, u času kada je Isus imao izvesti svoje prvo čudo, ono što Isus odgovara svojoj majci zvuči na prvi pogled zbunjujuće:

"Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«" (Evanđelje po Ivanu, 2,4)

Zbunjujuće je zato jer, rekavši to majci, Isus svejedno izvodi svoje prvo čudo pretvarajući vodu u vino; nakon čega piše da su povjerovali u Njega njegovi učenici. Od toga dana Isus započinje svoje javno djelovanje, neprestano putujući od mjesta do mjesta, čineći mnoga znamenja.

Na drugom mjestu u Bibliji piše:

"Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Rekoše mu stoga njegova braća: »Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu. « Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Reče im nato Isus: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.«" (Evanđelje po Ivanu 7,2-8)

Rekavši to, Isus pusti da njegovi učenici sami uziđu u Jeruzalem, te krenu nakon njih potajno u Jeruzalem. Tada je usred blagdana uzišao u Hram i stao naučavati. Nakon što su ga neki Jeruzalemci prepoznali, On im reče:

"Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao. « Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas." (Evanđelje po Ivanu 7,28-30)

Nedugo nakon toga kada je Isus ponovno naučavao u Hramu, Sveto Pismo kaže:

"Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas." (Evanđelje po Ivanu 8,20)

Tri godine nakon vjenčanja u Kani i nekoliko dana prije razapeća, Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem, jašući na magarcu ispunjavajući tako Zaharijino proročanstvo, dok ga narod mašući sa palminim granama pozdravlja sa riječima: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.«

I konačno, kada ga je cijeli narod slavio i krunio za svoga kralja, činilo se kao da je taj veliki trenutak slave napokon nastupio! Međutim, ......nije.

Nekoliko dana nakon toga, na posljednjoj večeri sa svojim učenicima, večer prije Pashe, znajući što ga uskoro čeka Isus reče:

"To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. «" (Evanđelje po Ivanu 17,1-5)

Zaista, Isusov čas slave bio je čas njegove muke, razapeća i smrti na križu. Konačno je bio žrtvovan dugo očekivani Jaganjac Božji, četrnaestoga dana, prvoga mjeseca Nisana, točno na dan Pashe. Njegov čas patnje i agonije urodio je neizmjernim blagoslovom za cijeli ljudski rod. U tom slavnom i vječnom trenutku, On je pretvorio svu tugu u radost, svu bolest svijeta u zdravlje, mržnju u ljubav, tamu u svjetlost, smrt u život.



Jaganjac Božji koji odnosi Grijehe svijeta, svojim uskrsnućem obeskrijepljuje Smrt, kako bi mi koji uzvjerujemo, ponovno mogli baštiniti Život vječni!






Post je objavljen 02.09.2015. u 09:45 sati.