Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nokids

Marketing

Živjeti svoj život

Obožavam Helen Mirren iz više razloga. Ponajprije - odlična je glumica. Svakome svom liku udahne autentičnost na način na koji samo veliki umjetnici to mogu. Osim toga, njena ljepota je vječna i samo se nadograđuje kako Helen stari, bez skalpela, plastike i anestezije. "Ona je kao vino" klišej je koji se sasvim mirne duše može prikačiti Helen.
No zbog još jednog razloga je volim. Jedna je od rijetkih koja je jasno i bez okolišanja rekla zašto nikad nije imala djecu. "Nikada ih nisam poželjela imati, jednostavno, nemam majčinski nagon u sebi. Dijete bi ograničilo moj način života a ja to nikad nisam željela." To je baš onako, u mirenovskom duhu - bez okolišanja, iskreno i bez ikakve potrebe da opravda svoj izbor. Žena u punom smislu riječi živi ono pravo koje su feministice generacijama prije nas izborile svojim ustrajnim trudom - pravo da izabere.

Iskreno, ja poznam jako malo žena koje se koriste tim pravom, i jedina druga diva koja mi pada napamet i koja je isto kao i Helen otvoreno rekla da nikad nije poželjela djecu jeste Josipa Lisac. Od mlađe generacije tu je političarka Mirela Holy, i tu, na našoj domaćoj sceni, prestaje cijela priča oko childfree žena. Sve druge poznate "nemajke" u generativnoj dobi, kad ih novinari teroriziraju tim vječnim pitanjem "kad ćete i koliko djece napokon izroditi", opravdavaju se, izmišljaju izlike, te nisu još naišle na pravog, te još ima vremena, te samo što nisu. Idući linijom manjeg otpora biraju politički korektne odgovore i usput, vjerojatno, nestrpljivo očekuju da uđu u menopauzu pa da mogu, kao Helen i Josipa, otvoreno reći što je posrijedi jer sve do tada one figuriraju kao izdajnice temeljnog društvenog očekivanja - da budu majke, da rode i povećaju društvo za još jednog člana plemena.

U običnom svijetu, daleko od reflektora, stvar je još gora. Recite da ne želite djecu i okolina će vas proglasiti ludom. Stoga je, poradi očuvanja vlastitog mira, najsigurnije plivati uz struju i kad dođe vrijeme obaviti mriješćenje. U nekoliko navrata izlazili su u dnevnim novinama članci o ženama koje ne žele djecu. Sve one bile su potpisane pod inicijalima. Pametnom dosta.

Uopće nemam namjeru likovati nad onim ženama koje su rodile zato da udovolje društvenom očekivanju i nakon toga postale čangrizave,ogorčene babe. Ne mogu likovati iz prostog razloga jer je i njima i ovakvima poput mene teško, svakoj na svoj način. Takva žena je frustrirana zbog svega onog što je morala propustiti zbog djeteta, frustrirana je jer joj ta uloga,jednostavno, ne leži i zbog toga osjeća krivnju, frustrirana je pri pomisli da kad završi sa svojim djetetom na red će doći unuci a njen život nikada.

Ja, i meni slična izrazita manjina, s druge strane, ojađene smo iz razloga što su mnogi idioti do sada našli za pravo da nas ispituju što to mi mislimo u svojim glavama i kad ćemo više staviti svoje jajnike i maternicu u opticaj. Naše duševno i tjelesno zdravlje, svjesne smo u potpunosti toga, česta je tema priča među uzgajivačima, koji će kada nas se dotaknu u svojim malim, jalnim komentarima sasvim izvjesno zaključiti da nismo rodile "jer smo jalove, bolesne i stoga za žaljenje". To su stvari koje zaista iritiraju, bez obzira koliko ih se trudite ignorirati. Ima i onih koji će primijetiti da nas, žene bez djece, čeka tužna starost, u samoći. Zanimljivo bi ih bilo upitati misle li isto kad ih vlastita djeca, za jedno tridesetak i više godina, smjeste u staračke domove.

Zar je zaista tako teško živjeti život kakav želiš a ne kakav drugi od tebe očekuju? Izgleda da jeste.


Post je objavljen 25.08.2015. u 17:04 sati.