15.20 sati MIslim da gornji naslov ide pod ovo nad čime su ojađeni stanovnici Vrpolja a i cijela Hrvatska je jadna. Onaj Tomislav kojega su vjerojatno ubili oni navodni muslimani. Kao teologu i duhovniku probuđuje mi pitanje o smislenosti molitve u određenim situacijama. Kad su primili vijest da je njihov sumještanin upao u ruke koljača, Vrpovljčani su na koljena iskreno se moleći Bogu da im se Tomislav vrati živ. Nade da će im se živ vrati su male. U čemu je onda stvar? Ili Vrpovljčani nisu dobro molili ili je Svemogući Bog u nekim situacijama nemoćan? Što se treba apsolutno isključiti jer Bog je Bog i uvijek sve može. Vjerojatno se radi o tome kad je Gospodin Bog vidio o čemu se radi i čuo vapaje da ga spasi. Dragi Bog je računao godinu prije ili poslije ti ćeš Tomislave meni doći u krilo. Pustio je sotonu da to bude sada. A da će Tomislav doći u krilo Božje zaslužne molitve Vrpovljčana a i sviju nas. Da iskrena molitva dira Božje srce i sam svjedok sam. Ako je mene od mrtvih mogao Gospodin probudi SAMO zbog žarkih molitava. E onda je molitva zbija snažno sredstvo. Dobro, kad je Gospodin vidio da ću ipak još trebati biti u ovoj 'plačnoj dolini', učinio jednu milosnu vratolomiju i pozvao svoju majku našu Gospu Sinjsku da mi kaže za što me treba. (a to je onih 'puno lipi stvari')
Post je objavljen 14.08.2015. u 17:41 sati.